Predstavljamo najbolje literarne radove prijavljene na 2. natječaj u sklopu projekta "Malo pridonosim, puno dobivam" prema odabiru žirija koji čine:
- Marinko Krmpotić, novinar, Novi list
- Indira Rački Joskić, ravnateljica, Gradska knjižnica Janet Majnarich
- Jasminka Lisac, nastavnik Hrvatskoga jezika, Srednja škola Delnice
- Vlasta Baštijan, nastavnik Filozofije i Hrvatskoga jezika, Prirodoslovno-grafička škola Rijeka
- Borna Majnarić, učenik 3. razreda Srednje škole Delnice
- Marinko Krmpotić, novinar, Novi list
- Indira Rački Joskić, ravnateljica, Gradska knjižnica Janet Majnarich
- Jasminka Lisac, nastavnik Hrvatskoga jezika, Srednja škola Delnice
- Vlasta Baštijan, nastavnik Filozofije i Hrvatskoga jezika, Prirodoslovno-grafička škola Rijeka
- Borna Majnarić, učenik 3. razreda Srednje škole Delnice
Iluzija modne utopije
U posljednjih godinu dana imali smo priliku iskusiti situacije koje su prodrmale naše živote iz temelja: tlo podrhtava, šume gore, životinje izumiru… Velika oluja zvana klimatske promjene razara svijet kakav poznajemo. Takve okolnosti uzrokuju negativne emocije u nama i prisiljavaju nas na pronalazak novih oblika antistres-terapija. Jedna od njih je i kupovina. Stoga se redovito možemo zateći da sjedimo na krevetu u toploj pidžami, pijemo kavu i pregledavamo estetične stranice internetskih trgovina koje mame popustima. ‘’Možda se svijet raspada, ali barem ću umrijeti u stilu,‘’ ‘’Još SAMO ovo!‘’ i ‘’Uostalom, ja to zaslužujem,’’ samo su neke od rečenica koje tada prolaze našom glavom. Zatim se događa taj magičan klik ‘’add to cart’’ kojim se sve brige rastapaju u šljokičastu prašinu… Ah, ma kakva korona, stiže nova torbica! No, jeste li se ikada zapitali koliko su zapravo povezana ova dva prizora i naizgled posve različita osjećaja - noćna mora realnosti i ljepota modne utopije?
Iako se čini kao da šaren i mekan svijet tekstila nema veze sa katastrofom kakve su klimatske promjene, itekako se varate. Modna industrija drugi je najveći onečišćivač na svijetu, odmah poslije uljne industrije. Uzrok tomu leži u raširenosti brze mode. Brza moda pojam je za vrstu proizvodnje odjeće čije su glavne odlike brza i jeftina proizvodnja, no takva proizvodnja zahtijeva metode koje nisu ekološki prihvatljive, a nalazimo ih već u samom početku proizvodnje vlakana. S obzirom da čak 50% svjetske ukupne potrošnje vlakana čini pamuk, proces proizvodnje odjevnih komada najčešće započinje na plantaži pamuka u Kini, Indiji, SAD-u… Uzgoj pamuka zahtjeva tretiranje pesticidima i ogromnu količinu vode. Da bi se uzgojila prosječna količina pamuka za jednu majicu potrebno je gotovo 3000 litara vode što je jednako količini koju prosječan čovjek popije u 3 godine. No, prirodna vlakna su barem biorazgradiva za razliku od umjetnih vlakana dobivenih iz sintetskih polimera. S obzirom da se ne moraju uzgajati, sintetička vlakna poput poliestera i poliakrila iznimno su jeftina i lako dostupna, stoga ni ne čudi da je tako učestala njihova primjena. Osim što sintetička vlakna nisu biorazgradiva, prilikom pranja otpuštaju na tisuće čestica mikroplastike koja se ne može filtrirati i zato zagađuje svjetske vode. Procjenjuje se da je 35% mikroplastike u vodenim tokovima došlo upravo iz naših perilica rublja. Tu mikroplastiku redovno unosimo u naš organizam. Potresna je činjenica da su nedavno čestice mikroplastike pronađene u ljudskom fetusu, a sve su to tek problemi s kojima se suočavamo na početku procesa proizvodnje. Nakon uzgoja materijala, proizvodnje pređe te sirovog tekstilnog plošnog proizvoda, na red dolazi njegova obrada. 20% industrijskog zagađenja vode u svijetu pripisuje se bojenju i kemijskom tretiranju tekstila. Ono što se još nadovezuje na pojam brze mode etički je neprihvatljivo odnošenje prema radnicima. Mnogi radnici umiru zbog tih kemikalija, a tvornice koje su uglavnom u Bangladešu, Kini, Indiji ili Turskoj najčešće imaju neadekvatne uvjete za rad te plaće nedovoljne za normalne životne uvjete radnika. Nakon tog dugačkog procesa proizvodnje, vrijeme je da gotovi odjevni komadi proputuju svijet i stignu u vaše omiljene trgovine. Osim samog prijevoza, negativan utjecaj na okoliš zasigurno imaju i ogromne količine plastičnih pakiranja. No, tu problemi ne prestaju. Kolekcije se mijenjaju brzinom svjetlosti, proizvodi se čak i više odjeće nego što izrazito konzumerističko društvo može podnijeti. Globalno gledajući, bacimo oko 92 milijuna tona tekstilnog otpada. Takvom masovnom proizvodnjom stvaraju se ogromne količine tekstilnog otpada koji završava na velikim odlagalištima, livadama, šumama i u oceanima. U svijetu se svake sekunde baci ili spali jedan kamion tekstila. Takvi podaci poražavajući su te je poprilično jasno da modna industrija zahtjeva hitne promjene, ali kako doskočiti ovom problemu?
Odgovor na to pitanje pronalazimo u sporoj modi. Spora moda, odnosno održiva moda, pojam je koji obuhvaća sve segmente u proizvodnji odjevnih predmeta- od vlakna do otpada. Taj pojam ne podrazumijeva samo ekološki način proizvodnje, već i etički kontrolirane uvjete rada u tvornicama te pravilan odnos potrošača prema odjevnim predmetima i načinu kupovine. Pojmovi koji se najčešće vežu uz pojam spore mode jesu redizajn, recikliranje , second hand, vintage te krojački popravci. Svi ti pojmovi označavaju proces pretvaranja otpada jedne osobe u blago druge osobe. Izrazito su zanimljivi novi tekstili nastali pomoću raznih inovativnih metoda i materijala. Tvrtka Pinatex, primjerice, proizvodi cipele, torbice i novčanike od procesuiranog lišća ananasa. Umjetna koža može se proizvesti i od otpadaka vinske industrije. Velika je vjerojatnost da budućnost tekstila leži i u biodizajnu u kojem se za proizvodnju tekstila koriste bakterije i slični mikroorganizmi. No, takve alternative zahtjevaju još mnogo ulaganja i razvijanja, stoga za sada najveću ulogu u promijeni pristupu tekstilnoj industriji igraju kupci. Nažalost, podaci iz Global Fashion Agenda: Pulse of the Fashion Industry 2019 navode kako je za tek 7% kupaca prilikom kupnje ključan kriterij održivost. Iako se čini izrazito zahtjevno kupovati održivo, takav način kupovine zapravo je vrlo praktičan i zahtjeva samo malo više kontemplacije prije kupovine. Za održivu kupovinu ključna su dva pravila: ‘’Manje je više ‘’ i ‘’Kvaliteta ispred kvantitete’’ . Koncept spore mode svodi se na to da kupujete kvalitetne bezvremenske komade koji će se lako uklapati s onime što već imate u ormaru, a trajat će puno dulje. Takva kupovina zahtjeva neka ulaganja, ali dugoročno je isplativija. Ukoliko se ne možete pomiriti s principom ‘’Manje je više’’ , pokušajte svoj ormar osvježiti odjećom koju je već netko prije vas nosio ili tako da sami, ovisno o svojim sposobnostima, ponešto redizajnirate odjevni predmet koji vam je postao monoton. Svakako je od iznimne važnosti podržavati domaće dizajnere i male obrte. Nedavno otvorena platforma Štand.hr nudi velik broj hrvatskih obrtnika koji posluju održivo ili se čak konkretno bave recikliranjem određenih materijala. Od ostalih hrvatskih dizajnera i brendova preporučila bih Roberta Severa, J’elim, Broth, Kookabee fashion, Mirjam Krajinu, Miko Urban Etno, Babaizam i mnoge druge koji uistinu nude odličan omjer cijene i kvalitete te brinu o okolišu. Nakon kupovine, presudno je voditi brigu o svojoj odjeći te u konačnici iskoristiti njezin puni potencijal.
Kako trenutno stoje stvari, jasno je da je održiva modna utopija samo jedna velika iluzija. Problema je mnogo što rezultira osjećajem borbe s vjetrenjačama. To nažalost ne isključuje činjenicu da su ti problemi naša realnost i da je uistinu krajnje vrijeme da odbacimo izgovore i uhvatimo se u koštac s rješenjima. Svaka velika promjena sastavljena je od tisuću malih, naizgled beznačajnih promjena. Ne osjećajte se bespomoćno i ne padajte pod pritisak savršenstva. I najmanji napredak bolji je od stajanja na mjestu. Obrazujte se, potrudite se učiniti promjenu i potičite ljude oko sebe da čine isto. Zajedničkim snagama možemo unijeti željenu promjenu prema osviještenom društvu i čišćem planetu.
1. nagrada: Lara Jagoić, 3.r., Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb, mentor Marija Trapić
U posljednjih godinu dana imali smo priliku iskusiti situacije koje su prodrmale naše živote iz temelja: tlo podrhtava, šume gore, životinje izumiru… Velika oluja zvana klimatske promjene razara svijet kakav poznajemo. Takve okolnosti uzrokuju negativne emocije u nama i prisiljavaju nas na pronalazak novih oblika antistres-terapija. Jedna od njih je i kupovina. Stoga se redovito možemo zateći da sjedimo na krevetu u toploj pidžami, pijemo kavu i pregledavamo estetične stranice internetskih trgovina koje mame popustima. ‘’Možda se svijet raspada, ali barem ću umrijeti u stilu,‘’ ‘’Još SAMO ovo!‘’ i ‘’Uostalom, ja to zaslužujem,’’ samo su neke od rečenica koje tada prolaze našom glavom. Zatim se događa taj magičan klik ‘’add to cart’’ kojim se sve brige rastapaju u šljokičastu prašinu… Ah, ma kakva korona, stiže nova torbica! No, jeste li se ikada zapitali koliko su zapravo povezana ova dva prizora i naizgled posve različita osjećaja - noćna mora realnosti i ljepota modne utopije?
Iako se čini kao da šaren i mekan svijet tekstila nema veze sa katastrofom kakve su klimatske promjene, itekako se varate. Modna industrija drugi je najveći onečišćivač na svijetu, odmah poslije uljne industrije. Uzrok tomu leži u raširenosti brze mode. Brza moda pojam je za vrstu proizvodnje odjeće čije su glavne odlike brza i jeftina proizvodnja, no takva proizvodnja zahtijeva metode koje nisu ekološki prihvatljive, a nalazimo ih već u samom početku proizvodnje vlakana. S obzirom da čak 50% svjetske ukupne potrošnje vlakana čini pamuk, proces proizvodnje odjevnih komada najčešće započinje na plantaži pamuka u Kini, Indiji, SAD-u… Uzgoj pamuka zahtjeva tretiranje pesticidima i ogromnu količinu vode. Da bi se uzgojila prosječna količina pamuka za jednu majicu potrebno je gotovo 3000 litara vode što je jednako količini koju prosječan čovjek popije u 3 godine. No, prirodna vlakna su barem biorazgradiva za razliku od umjetnih vlakana dobivenih iz sintetskih polimera. S obzirom da se ne moraju uzgajati, sintetička vlakna poput poliestera i poliakrila iznimno su jeftina i lako dostupna, stoga ni ne čudi da je tako učestala njihova primjena. Osim što sintetička vlakna nisu biorazgradiva, prilikom pranja otpuštaju na tisuće čestica mikroplastike koja se ne može filtrirati i zato zagađuje svjetske vode. Procjenjuje se da je 35% mikroplastike u vodenim tokovima došlo upravo iz naših perilica rublja. Tu mikroplastiku redovno unosimo u naš organizam. Potresna je činjenica da su nedavno čestice mikroplastike pronađene u ljudskom fetusu, a sve su to tek problemi s kojima se suočavamo na početku procesa proizvodnje. Nakon uzgoja materijala, proizvodnje pređe te sirovog tekstilnog plošnog proizvoda, na red dolazi njegova obrada. 20% industrijskog zagađenja vode u svijetu pripisuje se bojenju i kemijskom tretiranju tekstila. Ono što se još nadovezuje na pojam brze mode etički je neprihvatljivo odnošenje prema radnicima. Mnogi radnici umiru zbog tih kemikalija, a tvornice koje su uglavnom u Bangladešu, Kini, Indiji ili Turskoj najčešće imaju neadekvatne uvjete za rad te plaće nedovoljne za normalne životne uvjete radnika. Nakon tog dugačkog procesa proizvodnje, vrijeme je da gotovi odjevni komadi proputuju svijet i stignu u vaše omiljene trgovine. Osim samog prijevoza, negativan utjecaj na okoliš zasigurno imaju i ogromne količine plastičnih pakiranja. No, tu problemi ne prestaju. Kolekcije se mijenjaju brzinom svjetlosti, proizvodi se čak i više odjeće nego što izrazito konzumerističko društvo može podnijeti. Globalno gledajući, bacimo oko 92 milijuna tona tekstilnog otpada. Takvom masovnom proizvodnjom stvaraju se ogromne količine tekstilnog otpada koji završava na velikim odlagalištima, livadama, šumama i u oceanima. U svijetu se svake sekunde baci ili spali jedan kamion tekstila. Takvi podaci poražavajući su te je poprilično jasno da modna industrija zahtjeva hitne promjene, ali kako doskočiti ovom problemu?
Odgovor na to pitanje pronalazimo u sporoj modi. Spora moda, odnosno održiva moda, pojam je koji obuhvaća sve segmente u proizvodnji odjevnih predmeta- od vlakna do otpada. Taj pojam ne podrazumijeva samo ekološki način proizvodnje, već i etički kontrolirane uvjete rada u tvornicama te pravilan odnos potrošača prema odjevnim predmetima i načinu kupovine. Pojmovi koji se najčešće vežu uz pojam spore mode jesu redizajn, recikliranje , second hand, vintage te krojački popravci. Svi ti pojmovi označavaju proces pretvaranja otpada jedne osobe u blago druge osobe. Izrazito su zanimljivi novi tekstili nastali pomoću raznih inovativnih metoda i materijala. Tvrtka Pinatex, primjerice, proizvodi cipele, torbice i novčanike od procesuiranog lišća ananasa. Umjetna koža može se proizvesti i od otpadaka vinske industrije. Velika je vjerojatnost da budućnost tekstila leži i u biodizajnu u kojem se za proizvodnju tekstila koriste bakterije i slični mikroorganizmi. No, takve alternative zahtjevaju još mnogo ulaganja i razvijanja, stoga za sada najveću ulogu u promijeni pristupu tekstilnoj industriji igraju kupci. Nažalost, podaci iz Global Fashion Agenda: Pulse of the Fashion Industry 2019 navode kako je za tek 7% kupaca prilikom kupnje ključan kriterij održivost. Iako se čini izrazito zahtjevno kupovati održivo, takav način kupovine zapravo je vrlo praktičan i zahtjeva samo malo više kontemplacije prije kupovine. Za održivu kupovinu ključna su dva pravila: ‘’Manje je više ‘’ i ‘’Kvaliteta ispred kvantitete’’ . Koncept spore mode svodi se na to da kupujete kvalitetne bezvremenske komade koji će se lako uklapati s onime što već imate u ormaru, a trajat će puno dulje. Takva kupovina zahtjeva neka ulaganja, ali dugoročno je isplativija. Ukoliko se ne možete pomiriti s principom ‘’Manje je više’’ , pokušajte svoj ormar osvježiti odjećom koju je već netko prije vas nosio ili tako da sami, ovisno o svojim sposobnostima, ponešto redizajnirate odjevni predmet koji vam je postao monoton. Svakako je od iznimne važnosti podržavati domaće dizajnere i male obrte. Nedavno otvorena platforma Štand.hr nudi velik broj hrvatskih obrtnika koji posluju održivo ili se čak konkretno bave recikliranjem određenih materijala. Od ostalih hrvatskih dizajnera i brendova preporučila bih Roberta Severa, J’elim, Broth, Kookabee fashion, Mirjam Krajinu, Miko Urban Etno, Babaizam i mnoge druge koji uistinu nude odličan omjer cijene i kvalitete te brinu o okolišu. Nakon kupovine, presudno je voditi brigu o svojoj odjeći te u konačnici iskoristiti njezin puni potencijal.
Kako trenutno stoje stvari, jasno je da je održiva modna utopija samo jedna velika iluzija. Problema je mnogo što rezultira osjećajem borbe s vjetrenjačama. To nažalost ne isključuje činjenicu da su ti problemi naša realnost i da je uistinu krajnje vrijeme da odbacimo izgovore i uhvatimo se u koštac s rješenjima. Svaka velika promjena sastavljena je od tisuću malih, naizgled beznačajnih promjena. Ne osjećajte se bespomoćno i ne padajte pod pritisak savršenstva. I najmanji napredak bolji je od stajanja na mjestu. Obrazujte se, potrudite se učiniti promjenu i potičite ljude oko sebe da čine isto. Zajedničkim snagama možemo unijeti željenu promjenu prema osviještenom društvu i čišćem planetu.
1. nagrada: Lara Jagoić, 3.r., Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb, mentor Marija Trapić
Najdražje mejstu na svejte
Ispod anga pahuljastega abuaka,
med dva zeljena hriba,
pouk anga majhnega bistrega patuka,
moj me Prized čaka.
Skreu se na rube našega kraja,
iza stare, bagate, čiste i zeljene šume.
Tan kej je zima douga i bejua,
a lejtu kratku i pounu dejua.
Skreu se ispod puavega neba
i nježnega abuaka
kire vilke osmjeh zos sjebe ne vmika.
Skreu se tan kej smo
se zmejnele da me čaka:
maji najdražje mejstu na svejte –
Prized moj.
2. nagrada: Petar Ule, 2.r., Gimnazija Vladimira Nazora Čabar, mentor Danijela Peršić
Ispod anga pahuljastega abuaka,
med dva zeljena hriba,
pouk anga majhnega bistrega patuka,
moj me Prized čaka.
Skreu se na rube našega kraja,
iza stare, bagate, čiste i zeljene šume.
Tan kej je zima douga i bejua,
a lejtu kratku i pounu dejua.
Skreu se ispod puavega neba
i nježnega abuaka
kire vilke osmjeh zos sjebe ne vmika.
Skreu se tan kej smo
se zmejnele da me čaka:
maji najdražje mejstu na svejte –
Prized moj.
2. nagrada: Petar Ule, 2.r., Gimnazija Vladimira Nazora Čabar, mentor Danijela Peršić
KRITIKA NEODRŽIVOJ POLJOPRIVREDI I MODERNOM DRUŠTVU – KORALJNA KAMELIJA
Zagađenje je promjena u okolišu kojom se ugrožava ravnoteža ekosustava. Danas su industrija, promet i fosilna goriva najpoznatiji zagađivači. Poljoprivreda izravno djeluje s okolišem, a posrednici su biljke i životinje koje se iz divljeg i prirodnog stanja pretvaraju u uzgojeno i kultivirano. Upravo se zbog toga smatra da nije značajan zagađivač, nije poznata opasnost procesa koji će šumsku jagodu pretvoriti u pitomu jer se to prihvaća kao normalno i uobičajeno. Ona svojim postupcima najbolje ukazuje na promjenu bioloških, kemijskih i fizikalnih svojstava okoliša, posebice u ruralnim područjima. Promatrajući okoliš tijekom putovanja kroz Hrvatsku, opazila sam mnogo poljoprivrednih površina na kojima je vidljiv nepravilan postupak obrade ili su uništene spaljivanjem. Razgovarajući s vlasnicima OPG-ova, ukazujem na problem krivog pristupa gospodarenju, a s ostalima u svojoj okolini koliko su neupućeni u procese i posljedice poljoprivredne proizvodnje. Te dvije činjenice potaknule su me na dublje promišljanje o problemu, proučavanje i u konačnici na širenje svojih znanja i stavova u društvu. Ipak od ukupnog postotka svih vrsta zagađenja na agrikulturne djelatnosti opada 10% što je razlog za zabrinutost. Načine i posljedice zagađenja analizirat ćemo promatranjem tla, vode i zraka.
Tlo je smjesa hranjivih tvari koja biljkama daje potrebne sastojke, međutim u biljci nisu svi prisutni zbog kemijskih svojstava tla na određenom području. Da bi se riješio taj problem, najčešće se koriste mineralna gnojiva koja su zasitna za biljku te ona ne uspijeva iskoristiti polovicu gnojiva. Tlo sakuplja i filtrira ostatke gnojiva, ali i pesticida i odnosi ih u podzemne vode. Mineralna gnojiva su topljiva u vodi stoga je problem ukoliko se nalaze u pitkoj vodi jer na taj način poljoprivredne djelatnosti neposredno utječu na zdravlje, a da mnogi nisu toga ni svjesni. Također njihova primjena uzrokuje zakiseljavanje tla i manjak organskih tvari. Ni životinjski gnoj nije u potpunosti idealan za uporabu jer na primjer svinjski gnoj sadrži previše bakra što može biti pogubno za organizme koji rahle tlo. Voda je često zagađena dušikom i fosfatom, a najveći uzrok tome je upravo poljoprivreda. Zagađenje nadzemnih voda je prisutno pri pojavi algi i nekih drugih specifičnih viših biljaka. Drugi problem, koji uz vodu, snažno utječe na ljudsko zdravlje je nestručna primjena pesticida. Sredstva za zaštitu bilja u manjoj su mjeri opasna ukoliko se upotrebljavaju pravilno, pravovremeno i u točno određenoj količini. Taj problem je ujedno najpoznatiji i najsloženiji jer se u isto vrijeme treba postići kvaliteta proizvoda na kojima nisu bili prisutni patogeni organizmi i korovi i da su zdravstveno prihvatljivi. Povezanost pesticida s kvalitetom i zdravljem upotpunjuje priča s GMO hranom koja bi trebala biti rješenje omraženim pesticidima. Definitivno ima brojne prednosti jer joj je jedan od glavnih ciljeva poboljšati nutritivnu kvalitetu proizvoda, ali i taj postupak ima svoje posljedice. Prije svega na ljudsko zdravlje poput mogućnosti nastanka alergija, unos tvari toksičnih svojstava ili mogućnost genetske modifikacije. Za okoliš se vezuju neke slične posljedice kao što nanose pesticidi poput osjetljivosti organizama na tvari koje sadrže GMO biljke jer prilikom tehničkim postupcima uoči sjetve i žetve zaostaju tragovi modificiranih gena koje je teško kontrolirati. Nadovezajući se dalje na tehničke postupke, važno je spomenuti i mehaničku obradu kojom se narušava struktura tla, poroznost i dolazi do sabijanja tla. Povećan je rizik i za eroziju tla jer se krčenjem uništava korijenje već postojećih biljaka, najčešće stabala i zasađuju se poljoprivredne biljke koje teško održavaju tlo. Navodnjavanjem se povećava koncentracija vode u tlu što dovodi do ispiranja dušika i smanjenja plodnosti. Intenzivnim i dugotrajnim melioracijskim postupcima također se narušava struktura i dolazi do zaslanjivanja i zamočvarivanja. Svi spojevi koji nastaju izgaranjem određenih tvari u poljoprivredi odlaze u atmosferu. Najpoznatiji je amonijak koji je najviše prisutan u stočarstvu, ali često prilikom izgaranja mineralnih gnojiva. Neugodni mirisi upravo nastaju štetnim izgaranjima, pogoršavaju kvalitetu zraka i time se opravdava činjenica da je poljoprivreda jedan od uzročnika globalnog zagrijavanja. Spaljivanjem agrikulturnog otpada u atmosferu odlazi dodatna količina štetnih stakleničkih plinova.
Pitanje održive poljoprivrede problemsko je pitanje u Hrvatskoj i u svijetu. Hrvatska se može pohvaliti donošenjem i primjenom različitih strategija koje postupno dovode do ispravnog gospodarenja. Prije svega je potrebna stručnost u različitim područjima poljoprivrednog djelovanja, od onih koji fizički provode proces obrade i održavanja do onih koji znanstvenim dostignućima donose nova rješenja. Dobar model je ekološka poljoprivreda koja se zalaže za uporabu gnojiva u skladu s metabolizmom biljaka i korištenje dostupnih i obnovljivih sredstava. Poželjno je koristiti strojeve i tehnologiju koji služe za točno određenu namjenu. Za očuvanje zraka je bitno pratiti vremenske uvjete te pri sunčanim i vjetrovitim danima provesti gnojidbu kada je izmjena zraka velika. Osim novih tehničkih rješenja, potrebno je problem izrazitije prikazati stanovništvu. Mnogo se govori općenito o zaštiti okoliša, ali što je s poljoprivredom koja je pokretač bilo kakve druge djelatnosti i života uopće? Radionice, projekti i obrazovni programi bi sigurno mogli doprijeti do uma određenom broju ljudi kao što to obično biva. Sigurna sam da svojim osjećajima i saznanjima mogu nekolicini ukazati na procese u poljoprivredi od biljne stanice do važnih društvenih, ekonomskih i političkih problema. Poljoprivreda je više u simbiozi s industrijom nego s okolišem, ali svjesnost populacije i primjena novih dostignuća mogu je izvesti na prirodan i tehnološki napredan put.
2. nagrada: Lana Vuković, 4.r., Gimnazija Eugena Kumičića, Opatija, mentor Sanja Bradić
Zagađenje je promjena u okolišu kojom se ugrožava ravnoteža ekosustava. Danas su industrija, promet i fosilna goriva najpoznatiji zagađivači. Poljoprivreda izravno djeluje s okolišem, a posrednici su biljke i životinje koje se iz divljeg i prirodnog stanja pretvaraju u uzgojeno i kultivirano. Upravo se zbog toga smatra da nije značajan zagađivač, nije poznata opasnost procesa koji će šumsku jagodu pretvoriti u pitomu jer se to prihvaća kao normalno i uobičajeno. Ona svojim postupcima najbolje ukazuje na promjenu bioloških, kemijskih i fizikalnih svojstava okoliša, posebice u ruralnim područjima. Promatrajući okoliš tijekom putovanja kroz Hrvatsku, opazila sam mnogo poljoprivrednih površina na kojima je vidljiv nepravilan postupak obrade ili su uništene spaljivanjem. Razgovarajući s vlasnicima OPG-ova, ukazujem na problem krivog pristupa gospodarenju, a s ostalima u svojoj okolini koliko su neupućeni u procese i posljedice poljoprivredne proizvodnje. Te dvije činjenice potaknule su me na dublje promišljanje o problemu, proučavanje i u konačnici na širenje svojih znanja i stavova u društvu. Ipak od ukupnog postotka svih vrsta zagađenja na agrikulturne djelatnosti opada 10% što je razlog za zabrinutost. Načine i posljedice zagađenja analizirat ćemo promatranjem tla, vode i zraka.
Tlo je smjesa hranjivih tvari koja biljkama daje potrebne sastojke, međutim u biljci nisu svi prisutni zbog kemijskih svojstava tla na određenom području. Da bi se riješio taj problem, najčešće se koriste mineralna gnojiva koja su zasitna za biljku te ona ne uspijeva iskoristiti polovicu gnojiva. Tlo sakuplja i filtrira ostatke gnojiva, ali i pesticida i odnosi ih u podzemne vode. Mineralna gnojiva su topljiva u vodi stoga je problem ukoliko se nalaze u pitkoj vodi jer na taj način poljoprivredne djelatnosti neposredno utječu na zdravlje, a da mnogi nisu toga ni svjesni. Također njihova primjena uzrokuje zakiseljavanje tla i manjak organskih tvari. Ni životinjski gnoj nije u potpunosti idealan za uporabu jer na primjer svinjski gnoj sadrži previše bakra što može biti pogubno za organizme koji rahle tlo. Voda je često zagađena dušikom i fosfatom, a najveći uzrok tome je upravo poljoprivreda. Zagađenje nadzemnih voda je prisutno pri pojavi algi i nekih drugih specifičnih viših biljaka. Drugi problem, koji uz vodu, snažno utječe na ljudsko zdravlje je nestručna primjena pesticida. Sredstva za zaštitu bilja u manjoj su mjeri opasna ukoliko se upotrebljavaju pravilno, pravovremeno i u točno određenoj količini. Taj problem je ujedno najpoznatiji i najsloženiji jer se u isto vrijeme treba postići kvaliteta proizvoda na kojima nisu bili prisutni patogeni organizmi i korovi i da su zdravstveno prihvatljivi. Povezanost pesticida s kvalitetom i zdravljem upotpunjuje priča s GMO hranom koja bi trebala biti rješenje omraženim pesticidima. Definitivno ima brojne prednosti jer joj je jedan od glavnih ciljeva poboljšati nutritivnu kvalitetu proizvoda, ali i taj postupak ima svoje posljedice. Prije svega na ljudsko zdravlje poput mogućnosti nastanka alergija, unos tvari toksičnih svojstava ili mogućnost genetske modifikacije. Za okoliš se vezuju neke slične posljedice kao što nanose pesticidi poput osjetljivosti organizama na tvari koje sadrže GMO biljke jer prilikom tehničkim postupcima uoči sjetve i žetve zaostaju tragovi modificiranih gena koje je teško kontrolirati. Nadovezajući se dalje na tehničke postupke, važno je spomenuti i mehaničku obradu kojom se narušava struktura tla, poroznost i dolazi do sabijanja tla. Povećan je rizik i za eroziju tla jer se krčenjem uništava korijenje već postojećih biljaka, najčešće stabala i zasađuju se poljoprivredne biljke koje teško održavaju tlo. Navodnjavanjem se povećava koncentracija vode u tlu što dovodi do ispiranja dušika i smanjenja plodnosti. Intenzivnim i dugotrajnim melioracijskim postupcima također se narušava struktura i dolazi do zaslanjivanja i zamočvarivanja. Svi spojevi koji nastaju izgaranjem određenih tvari u poljoprivredi odlaze u atmosferu. Najpoznatiji je amonijak koji je najviše prisutan u stočarstvu, ali često prilikom izgaranja mineralnih gnojiva. Neugodni mirisi upravo nastaju štetnim izgaranjima, pogoršavaju kvalitetu zraka i time se opravdava činjenica da je poljoprivreda jedan od uzročnika globalnog zagrijavanja. Spaljivanjem agrikulturnog otpada u atmosferu odlazi dodatna količina štetnih stakleničkih plinova.
Pitanje održive poljoprivrede problemsko je pitanje u Hrvatskoj i u svijetu. Hrvatska se može pohvaliti donošenjem i primjenom različitih strategija koje postupno dovode do ispravnog gospodarenja. Prije svega je potrebna stručnost u različitim područjima poljoprivrednog djelovanja, od onih koji fizički provode proces obrade i održavanja do onih koji znanstvenim dostignućima donose nova rješenja. Dobar model je ekološka poljoprivreda koja se zalaže za uporabu gnojiva u skladu s metabolizmom biljaka i korištenje dostupnih i obnovljivih sredstava. Poželjno je koristiti strojeve i tehnologiju koji služe za točno određenu namjenu. Za očuvanje zraka je bitno pratiti vremenske uvjete te pri sunčanim i vjetrovitim danima provesti gnojidbu kada je izmjena zraka velika. Osim novih tehničkih rješenja, potrebno je problem izrazitije prikazati stanovništvu. Mnogo se govori općenito o zaštiti okoliša, ali što je s poljoprivredom koja je pokretač bilo kakve druge djelatnosti i života uopće? Radionice, projekti i obrazovni programi bi sigurno mogli doprijeti do uma određenom broju ljudi kao što to obično biva. Sigurna sam da svojim osjećajima i saznanjima mogu nekolicini ukazati na procese u poljoprivredi od biljne stanice do važnih društvenih, ekonomskih i političkih problema. Poljoprivreda je više u simbiozi s industrijom nego s okolišem, ali svjesnost populacije i primjena novih dostignuća mogu je izvesti na prirodan i tehnološki napredan put.
2. nagrada: Lana Vuković, 4.r., Gimnazija Eugena Kumičića, Opatija, mentor Sanja Bradić
Zagađivanje okoliša
Šaljem poruku cijelome svijetu,
ne zagađujte mi ljubav svetu!
More moje, more vaše –
ne bacajte u njega plastične čaše!
Ako niste znali, dragi moji,
kanta za smeće vam postoji.
Nikakvo more, nikakva plaža,
ne smije biti, za smeće, ambalaža.
Zar nitko ne vidi
ili bar se ne stidi?
More je kupalište, a ne javno odlagalište.
More je nekome izvor sreće,
a vi po njemu bacate smeće.
Zapitaj se bar ili promisli
što Bog o svemu misli.
Jel' mu drago što ljudi ne znaju
razliku između mora i kante za smeće…
Ili možda mu, ipak, suza niz lice teče
dok gleda kako po izvoru Njegove ljubavi i sreće
plutaju plastične vreće.
Da je ljudima znati
koliko more zapravo pati.
I zadnja misao za kraj:
more nije voda,
more je nebeski raj.
Ne uništavajte more
jer poslije će vam biti žaj!
2. nagrada: Ivan Babić, 3.r., Škola likovnih umjetnosti Split, mentor Aleksandra Dužević
Šaljem poruku cijelome svijetu,
ne zagađujte mi ljubav svetu!
More moje, more vaše –
ne bacajte u njega plastične čaše!
Ako niste znali, dragi moji,
kanta za smeće vam postoji.
Nikakvo more, nikakva plaža,
ne smije biti, za smeće, ambalaža.
Zar nitko ne vidi
ili bar se ne stidi?
More je kupalište, a ne javno odlagalište.
More je nekome izvor sreće,
a vi po njemu bacate smeće.
Zapitaj se bar ili promisli
što Bog o svemu misli.
Jel' mu drago što ljudi ne znaju
razliku između mora i kante za smeće…
Ili možda mu, ipak, suza niz lice teče
dok gleda kako po izvoru Njegove ljubavi i sreće
plutaju plastične vreće.
Da je ljudima znati
koliko more zapravo pati.
I zadnja misao za kraj:
more nije voda,
more je nebeski raj.
Ne uništavajte more
jer poslije će vam biti žaj!
2. nagrada: Ivan Babić, 3.r., Škola likovnih umjetnosti Split, mentor Aleksandra Dužević
Leptir sa sjevera
Radosno proljeće kuca na vrata,
nježno i polako najvaljuje svoj dolazak.
Razigrano cvijeće sunčeve zrake hvata,
a ptičji pjev slušati pravi je užitak.
Livada, najprije bijela, sada zelena
i cvijeće na njoj svoj mir pronalazi.
Malenoga je leptira prekrila sjena,
a jedna obitelj novog člana spazi.
Svaki je događaj bio dojmljiv
malenomu leptiru,a njegov je prvi let
među suncokretima bio jedva vidljiv.
Svojim je krilima dotaknuo svaki cvijet.
Leptir je htio upoznati čaroban svijet,
mirisi su se svukuda krili
i bili su harmonični pa je leptir morao sletjet,
a javio se i cvjetnoj vili.
Vila je svoju zabrinutost leptiru otkrila,
nove mirise svakog je dana osjetila.
No oni nisu bili skladni kao prije,
nego kao da je nešto bilo drukčije.
Leptirov let više viđen bio nije,
jer mirisi su postajali sve neobičniji.
Cvjetna vila daleko ne dospije.
Neobične su sitnice zauzele livadu zelenu,
stoga se leptir vratio svome sjeveru.
Nadao se uskoro novome letu
i posjetu mirisnom cvijetu.
3. nagrada: Martina Prpić, 3.r., Prva hrvatska sušačka gimnazija u Rijeci, Petar Miletić
Radosno proljeće kuca na vrata,
nježno i polako najvaljuje svoj dolazak.
Razigrano cvijeće sunčeve zrake hvata,
a ptičji pjev slušati pravi je užitak.
Livada, najprije bijela, sada zelena
i cvijeće na njoj svoj mir pronalazi.
Malenoga je leptira prekrila sjena,
a jedna obitelj novog člana spazi.
Svaki je događaj bio dojmljiv
malenomu leptiru,a njegov je prvi let
među suncokretima bio jedva vidljiv.
Svojim je krilima dotaknuo svaki cvijet.
Leptir je htio upoznati čaroban svijet,
mirisi su se svukuda krili
i bili su harmonični pa je leptir morao sletjet,
a javio se i cvjetnoj vili.
Vila je svoju zabrinutost leptiru otkrila,
nove mirise svakog je dana osjetila.
No oni nisu bili skladni kao prije,
nego kao da je nešto bilo drukčije.
Leptirov let više viđen bio nije,
jer mirisi su postajali sve neobičniji.
Cvjetna vila daleko ne dospije.
Neobične su sitnice zauzele livadu zelenu,
stoga se leptir vratio svome sjeveru.
Nadao se uskoro novome letu
i posjetu mirisnom cvijetu.
3. nagrada: Martina Prpić, 3.r., Prva hrvatska sušačka gimnazija u Rijeci, Petar Miletić
Moj majhen raj
Bilo zima ili lejtu,
maj je Trstje pravu rajsku mejstu.
Pa zime se v svečano snježno oblejko zavije,
zrcalit se pačne ko dijamant,
na sanjke i skije skuze namame nas rad.
Palejte čarolija vlada.
Vsake ke k nan pride,
zes lepuato prirode i frišken zraken
začaran otide.
Drugu lejtu odolit ne mare pa spit pride.
Zeljena nas i čista šuma vse ke sjebe vabe,
risence, maline i vrgajne panuja,
z miren i cvrkuten tičku nas napaja,
zglida da vse brige tega sveta otklanja.
3. mjesto: Nika Peršić, Gimnazija Vladimira Nazora Čabar, mentor Danijela Peršić
Bilo zima ili lejtu,
maj je Trstje pravu rajsku mejstu.
Pa zime se v svečano snježno oblejko zavije,
zrcalit se pačne ko dijamant,
na sanjke i skije skuze namame nas rad.
Palejte čarolija vlada.
Vsake ke k nan pride,
zes lepuato prirode i frišken zraken
začaran otide.
Drugu lejtu odolit ne mare pa spit pride.
Zeljena nas i čista šuma vse ke sjebe vabe,
risence, maline i vrgajne panuja,
z miren i cvrkuten tičku nas napaja,
zglida da vse brige tega sveta otklanja.
3. mjesto: Nika Peršić, Gimnazija Vladimira Nazora Čabar, mentor Danijela Peršić