Galerija ostalih prijavljenih fotografija
Primljeni literarni radovi
|
Zagađivanje okoliša
Zagađivane okoliša nije štetno samo za ljude, štetno je i za životinje pa i cijelom svijetu. Trebamo štititi zemlju i vode od zagađivanja. U našem svijetu ljudi bacaju otpad u more što dovodi do zagađenja mora i ugrožava životinje u svom prirodnom staništu. Kao posljedica svega zagađuje se pitka voda koju svakodnevno konzumiramo i tako štetimo ljudskom zdravlju. Onečišćuje se i zrak koji udišemo zbog tvornica koje ispuštaju štetne tvari. Kad zemlja razgrađuje otpad to može trajati godinama. Čovjek svojim djelovanjem ugrožava i zagađuje tlo, zrak i vodu. Zagađivanje dolazi kad priroda više ne može sama obraditi štetne stvari, a da bi spriječili uništavanje okoliša trebali bismo što više reciklirati otpad i na taj način pomoći sebi samima. Žanješ kako si posijao Pijesak vremena stvorio je strah, Plavo nebo više nije bistro. Noćne zvijezde, nekoć pune sjaja, Prigušene su prljavom maglom. Kristalno čiste blistale su vode Zrcaleći igru riba u izobilju. Oceanska dna pješčano bijela Postadoše skoreni otoci tame. Krošnje su se izdizale visoko Dok debla ispovijedahu ljubav, Ptice cvrkutahu s neviđenih mjesta - Sve nestade u dimu onečišćenja. Kažu, žanješ kako si posijao, Zato posadimo bolje sjemenje. Zaštitimo što nam je darovano. Iziđi van, zagrli drveće. Pomiriši cvijeće na povjetarcu. Poljubi noć, Pozdravi dan. Pokaži svijetu što sve možeš. Voda Vodu želim čistu, no Onečišćuju je ljudi. Danima bacaju smeće u izvore vode, A ne znaju u kakvu nas opasnost dovode. Jezera, rijeke, mora, oceani, Europa ih ima, no na njih ne pazi. Dugo se već ništa ne poduzima, A prljava voda mnogima život oduzima. Rudnici zlata vrjedniji su od vode, Barem tako misle oni koji ne znaju njenu vrijednost. Ona je blago što cijenu nema. Žedni ćemo patiti ako ne budemo razumni Jer jedinstvena je voda I treba ju paziti. |
Čuvaj okoliš!
Ne zagađuj, ne bacaj Smeće na njega. Planet Zemlja je Bogata pitkom vodom Zemlja je naša. Planeta Zemlja Ne zagađujmo je mi Čuvajmo je mi! OKOLIŠ Zemlja je naš dom Na nju treba paziti Za nju se brinuti. Samo je jedna Vodom preplavljena Planeta Zemlja. Majčice naša Majko svih šuma i mora Volimo te. Čuvaj prirodu To je budućnost naša Bez nje nema ni nas. Tiho pada boca Hrpe otpada rastu Priroda plače. Sjaja nigdje Ribe! Ipak ih nema… sve je mutno. Vrijeme je Zemlja u stalnom stanju rađanja Daje život svima koji na njoj žive. Naša nepažnja i strahovi Uzeli su danak tijekom godina. Isušena, iscrpljena, spržena Dok čovjek nastavlja paliti baklje. Vrijeme je da se probudimo i vidimo bolove Majke Zemlje. Ljudska sebičnost postaje sve luđa. Uskoro će Njezini krikovi postati mrak, A sam će čovjek prouzročiti propast. |
Kako pokrenuti pozitivne promjene u zaštiti okoliša
Budući da pitanje „Kako promijeniti naš odnos prema okolišu na bolje?“ postaje sve češća tema i zainteresiranost za nju raste, potrebno je pronaći način za promjene te osvijestiti sadašnje i buduće generacije o potrebnim promjenama.
Podizanje svijesti i promjene u odnosu prema okolišu nije moguće započeti samo u jednom gradu ili državi, cijeli svijet mora imati istu želju i namjeru, ali sve kreće od pojedinca. Poznato je kako odgoj djeteta kreće iz kuće te bi tako roditelji djecu od najranijeg uzrasta trebali učiti o zdravim navikama i zdravom odnosu prema okolišu. Zbog već zagađenog okoliša cijeli svijet treba početi s težnjom za ispravljanjem grešaka koje smo godinama unazad napravili, a koje je neophodno ispraviti kako bismo ljepši i zdraviji svijet ostavili budućim generacijama. Često čujemo kako su širom svijeta zagađene rijeke, mora i jezera. Bacanje plastičnih vrećica i sličnog otpada nije samo problem zagađenosti okoliša, već i opasnost prema živom svijetu čije je stanište voda. Također, voda se zagađuje i ispuštanjem štetnih materija koje mijenjaju njezin sastav pa se i tako smanjuje postotak čiste i pitke vode na svijetu. Tijekom pandemije veliki problem, osim vrećica, postale su i maske koje ljudi bacaju bilo gdje. Neprimjereno odbačene maske stvaraju problem pticama budući da se omotavaju oko njihovih kljunova i tako ugrožavaju njihov život. Živimo u suvremenom dobu kada gotovo svaka obitelj u prosječno razvijenim državama ima automobil ili slično prijevozno sredstvo koje utječe na zagađenje zraka izgaranjem štetnih plinova. Pored automobila veliku ulogu u zagađenju zraka imaju tvornice te individualna ložišta u kućama, na ugljen ili drva. Primjeri mogućih promjena prema zagađenju zraka jesu uvođenje električnih automobila, korištenje bicikla ili pješačenje. Što se tvornica tiče, počinju se ugrađivati pročišćivači, a to bi trebalo smanjiti postotak izgaranja štetnih plinova. Vožnjom bicikla ili šetnjom ne pomažemo samo okolišu već i našem zdravlju. Naravno, ovdje moramo spomenuti i kućni otpad, koji se u svijetu proizvodi u ogromnim količinama, a ljudi ne znaju kako ga pravilno odlagati. U mnogim zemljama počela je pozitivna promjena, a to je učenje i upućivanje ljudi na pravilno odlaganje otpada. Svako domaćinstvo odlaže otpad u posebne vreće po vrsti otpada koji se teško razgrađuje u prirodi i potrebne su godine za taj proces. Recikliranjem otpada smanjuje se njegovo neželjeno nagomilavanje koje ne narušava samo okoliš, već i sam izgled mjesta u kome živimo. Pored promjene s uvođenjem posebnih vreća za odlaganje otpada, počinju se u sve većoj mjeri koristiti platnene ili kartonske vreće koje su manje štetne po okoliš. Također, veliki problem današnjice jeste prekomjerna sječa šuma kojom se narušava priroda i uništava dom živom svijetu koji je tamo nastanjen te smanjuje proizvodnja kisika potrebnog za opstanak života na zemlji.
Zbog svega navedenog, ako želimo sačuvati svoje zdravlje i svijet, promijenimo naš odnos prema okolišu, počnimo mijenjati svoje navike i upotrebljavati manje štetne stvari za okoliš. Učinimo to za bolju budućnost cijele planete.
Budući da pitanje „Kako promijeniti naš odnos prema okolišu na bolje?“ postaje sve češća tema i zainteresiranost za nju raste, potrebno je pronaći način za promjene te osvijestiti sadašnje i buduće generacije o potrebnim promjenama.
Podizanje svijesti i promjene u odnosu prema okolišu nije moguće započeti samo u jednom gradu ili državi, cijeli svijet mora imati istu želju i namjeru, ali sve kreće od pojedinca. Poznato je kako odgoj djeteta kreće iz kuće te bi tako roditelji djecu od najranijeg uzrasta trebali učiti o zdravim navikama i zdravom odnosu prema okolišu. Zbog već zagađenog okoliša cijeli svijet treba početi s težnjom za ispravljanjem grešaka koje smo godinama unazad napravili, a koje je neophodno ispraviti kako bismo ljepši i zdraviji svijet ostavili budućim generacijama. Često čujemo kako su širom svijeta zagađene rijeke, mora i jezera. Bacanje plastičnih vrećica i sličnog otpada nije samo problem zagađenosti okoliša, već i opasnost prema živom svijetu čije je stanište voda. Također, voda se zagađuje i ispuštanjem štetnih materija koje mijenjaju njezin sastav pa se i tako smanjuje postotak čiste i pitke vode na svijetu. Tijekom pandemije veliki problem, osim vrećica, postale su i maske koje ljudi bacaju bilo gdje. Neprimjereno odbačene maske stvaraju problem pticama budući da se omotavaju oko njihovih kljunova i tako ugrožavaju njihov život. Živimo u suvremenom dobu kada gotovo svaka obitelj u prosječno razvijenim državama ima automobil ili slično prijevozno sredstvo koje utječe na zagađenje zraka izgaranjem štetnih plinova. Pored automobila veliku ulogu u zagađenju zraka imaju tvornice te individualna ložišta u kućama, na ugljen ili drva. Primjeri mogućih promjena prema zagađenju zraka jesu uvođenje električnih automobila, korištenje bicikla ili pješačenje. Što se tvornica tiče, počinju se ugrađivati pročišćivači, a to bi trebalo smanjiti postotak izgaranja štetnih plinova. Vožnjom bicikla ili šetnjom ne pomažemo samo okolišu već i našem zdravlju. Naravno, ovdje moramo spomenuti i kućni otpad, koji se u svijetu proizvodi u ogromnim količinama, a ljudi ne znaju kako ga pravilno odlagati. U mnogim zemljama počela je pozitivna promjena, a to je učenje i upućivanje ljudi na pravilno odlaganje otpada. Svako domaćinstvo odlaže otpad u posebne vreće po vrsti otpada koji se teško razgrađuje u prirodi i potrebne su godine za taj proces. Recikliranjem otpada smanjuje se njegovo neželjeno nagomilavanje koje ne narušava samo okoliš, već i sam izgled mjesta u kome živimo. Pored promjene s uvođenjem posebnih vreća za odlaganje otpada, počinju se u sve većoj mjeri koristiti platnene ili kartonske vreće koje su manje štetne po okoliš. Također, veliki problem današnjice jeste prekomjerna sječa šuma kojom se narušava priroda i uništava dom živom svijetu koji je tamo nastanjen te smanjuje proizvodnja kisika potrebnog za opstanak života na zemlji.
Zbog svega navedenog, ako želimo sačuvati svoje zdravlje i svijet, promijenimo naš odnos prema okolišu, počnimo mijenjati svoje navike i upotrebljavati manje štetne stvari za okoliš. Učinimo to za bolju budućnost cijele planete.
Kako pokrenuti pozitivne promjene u zaštiti okoliša?
U usporedbi s 1970. Europljani danas uživaju čišći zrak, ekološki su mnogo osvješteniji, oživjelo je recikliranje otpada, a energije koja dolazi iz obnovljivih izvora sve je više. Iako nam se takvi podatci čine idealnima i možda nerealnima, činjenica je da se o okolišu još uvijek premalo brine, a pitanja zaštite okoliša nerijetko završavaju ispod radara jer zahtijevaju objašnjenja o kojima je neizmjerno teško govoriti – što će se dogoditi s našim planetom, tko je sve pogođen trenutnim propadanjem prirode, koje posljedice donosi budućnost i na koji način možemo pomoći svojem jedinom domu. Stvoriti pravu politiku još je teže, a da se doista radi o bezgranično složenom problem, dokazuje podatak da ekološki zakoni rijetko urode plodom, a ako i urode, najčešće je za njihovu provedbu potrebno dugo razdoblje. Vrijeme nam je počelo curiti na kapaljku, dok s problemom zaštite okoliša imamo odnos na Vi. Dakako, do promjena ne može doći preko noći, ali maleni koraci prema cilju da naš planet bude siguran, a ljudski opstanak neupitan, kriju se u nama samima.
Teorijsko potkrepljenje
Teza da na zagađenje okoliša najviše utječe čovjek sveprisutna je, no što li se uopće smatra okolišom? Okoliš je, prema teoriji, sve što nas okružuje, naše prirodno okruženje koje obuhvaća biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnoga djelovanja. Najlakše rečeno, u okolišu živimo, stvaramo svoj život i kreiramo svoje misli. Isti taj okoliš podložan je promjenama, pri čemu su važna dva pojma – antropogeni i prirodni čimbenici koji utječu na njih. Prirodnim čimbenicima pripadaju erozija tla, poplave, potresi i požari, koji također zagađuju i mijenjaju naše okruženje te su normalni i uobičajeni, dok ljudski čimbenici, među kojima su urbanizacija, promet, porast stanovništva i nagomilavanje otpada, znatno brže uništavaju Zemlju. Gospodarstvo je pritom najjača karta, ona koja istovremeno ima i razarajući i pozitivan učinak. Naime, jasno je da je razvijeno gospodarstvo ključ bogatstva neke države, ali njegove su negativne strane sve one onečišćujuće tvari koje se koriste u industriji. Problem je onečišćujućih tvari da one ne nestaju, vjetar ih nerijetko raznosi, ulaze u biljke, a na samom kraju, završe u hrani koju konzumiramo. Znanstveno je dokazano da lebdeća čestica (Pm2.5) uzrokuje preuranjenu smrt svake godine za otprilike 400 000 Europljana, što je isključivo posljedica ljudskoga zagađenja. Dakle, ljudi svojim utjecajem počinju štetiti samima sebi što ovaj problem čini još većim.
Kako možemo pomoći?
Načini na koje možemo pomoći prirodi i samim time potaknuti svoje okruženje na iste postupke uistinu su jednostavni. Prvi ekološki savjeti tiču se kupovine, a oni govore da je pri kupovini vrlo važno obratiti pažnju na nekoliko stvari – najprije pogledati ambalažu proizvoda koji kupujemo te kupiti proizvode čija je ambalaža napravljena od recikliranih materijala. Nakon toga prednost bismo trebali dati proizvodima malih domaćih proizvođača kako bi se uštedjela energija potrebna za dopremu proizvoda, a time smanjila emisija CO2 plina. Nažalost, kupoholičarima je posebno teško zadovoljiti savjet da se kupuju isključivo proizvodi koji su nužni. Nakon što u svoju košaricu za kupovinu stavimo proizvode koji su nam nužni, a potekli su od domaćih proizvođača te imaju male ambalaže načinjene od recikliranih materijala, svoje namirnice trebamo ponijeti kući u platnenoj, nikako ne u plastičnoj vrećici.
Promjene su u svima nama
Okolišu vrlo lako možemo pomoći i razvrstavanjem otpada koje je u Međimurju dobro razvijeno. Svaka bi se vrsta otpada trebala sortirati jer to znatno pomaže pri recikliranju smeća. Nakon razvrstavanja otpada i ekološki osviještene kupovine važno je pažnju obratiti na racionalnije korištenje vode. Savjeti za bolje korištenje vode znani su nam još od dječjega vrtića: od kupanja bolje je tuširati se, skupljati kišnicu za zalijevanje vrta, pranje automobila, ispiranje WC-a i slično. Da bi se priroda maksimalno zaštitila, važan je čimbenik i štednja energije. Energija se najbolje može čuvati ugradnjom izolacije, a gubitak se topline također može spriječiti teškim zavjesama. Na kraju je radnoga dana poželjno isključiti računalo, a telefone isključiti s punjača (i punjač iz zida) odmah kad se telefon napuni. Pri kuhanju bi posuđe valjalo poklopiti se jer time štedi energija do čak 20 %.
Na širem bi se planu pozitivne promjene u zaštiti okoliša dogodile kad bi se unaprijedio javni prijevoz koji bi potaknuo ljude na manje korištenje osobnih automobila koji su trenutno jedni od najvećih zagađivača. Usto, povećanjem broja i dužina biciklističkih staza više bi ljudi koristilo bicikle u odnosu na automobile.
Promjena u zaštiti okoliša počinje od svakoga od nas, a ona bi se među ljudima trebala širiti kao virus pozitivne promjene. Stoga idući put kad ste u prilici pomoći okolišu, doista to učinite.
U usporedbi s 1970. Europljani danas uživaju čišći zrak, ekološki su mnogo osvješteniji, oživjelo je recikliranje otpada, a energije koja dolazi iz obnovljivih izvora sve je više. Iako nam se takvi podatci čine idealnima i možda nerealnima, činjenica je da se o okolišu još uvijek premalo brine, a pitanja zaštite okoliša nerijetko završavaju ispod radara jer zahtijevaju objašnjenja o kojima je neizmjerno teško govoriti – što će se dogoditi s našim planetom, tko je sve pogođen trenutnim propadanjem prirode, koje posljedice donosi budućnost i na koji način možemo pomoći svojem jedinom domu. Stvoriti pravu politiku još je teže, a da se doista radi o bezgranično složenom problem, dokazuje podatak da ekološki zakoni rijetko urode plodom, a ako i urode, najčešće je za njihovu provedbu potrebno dugo razdoblje. Vrijeme nam je počelo curiti na kapaljku, dok s problemom zaštite okoliša imamo odnos na Vi. Dakako, do promjena ne može doći preko noći, ali maleni koraci prema cilju da naš planet bude siguran, a ljudski opstanak neupitan, kriju se u nama samima.
Teorijsko potkrepljenje
Teza da na zagađenje okoliša najviše utječe čovjek sveprisutna je, no što li se uopće smatra okolišom? Okoliš je, prema teoriji, sve što nas okružuje, naše prirodno okruženje koje obuhvaća biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnoga djelovanja. Najlakše rečeno, u okolišu živimo, stvaramo svoj život i kreiramo svoje misli. Isti taj okoliš podložan je promjenama, pri čemu su važna dva pojma – antropogeni i prirodni čimbenici koji utječu na njih. Prirodnim čimbenicima pripadaju erozija tla, poplave, potresi i požari, koji također zagađuju i mijenjaju naše okruženje te su normalni i uobičajeni, dok ljudski čimbenici, među kojima su urbanizacija, promet, porast stanovništva i nagomilavanje otpada, znatno brže uništavaju Zemlju. Gospodarstvo je pritom najjača karta, ona koja istovremeno ima i razarajući i pozitivan učinak. Naime, jasno je da je razvijeno gospodarstvo ključ bogatstva neke države, ali njegove su negativne strane sve one onečišćujuće tvari koje se koriste u industriji. Problem je onečišćujućih tvari da one ne nestaju, vjetar ih nerijetko raznosi, ulaze u biljke, a na samom kraju, završe u hrani koju konzumiramo. Znanstveno je dokazano da lebdeća čestica (Pm2.5) uzrokuje preuranjenu smrt svake godine za otprilike 400 000 Europljana, što je isključivo posljedica ljudskoga zagađenja. Dakle, ljudi svojim utjecajem počinju štetiti samima sebi što ovaj problem čini još većim.
Kako možemo pomoći?
Načini na koje možemo pomoći prirodi i samim time potaknuti svoje okruženje na iste postupke uistinu su jednostavni. Prvi ekološki savjeti tiču se kupovine, a oni govore da je pri kupovini vrlo važno obratiti pažnju na nekoliko stvari – najprije pogledati ambalažu proizvoda koji kupujemo te kupiti proizvode čija je ambalaža napravljena od recikliranih materijala. Nakon toga prednost bismo trebali dati proizvodima malih domaćih proizvođača kako bi se uštedjela energija potrebna za dopremu proizvoda, a time smanjila emisija CO2 plina. Nažalost, kupoholičarima je posebno teško zadovoljiti savjet da se kupuju isključivo proizvodi koji su nužni. Nakon što u svoju košaricu za kupovinu stavimo proizvode koji su nam nužni, a potekli su od domaćih proizvođača te imaju male ambalaže načinjene od recikliranih materijala, svoje namirnice trebamo ponijeti kući u platnenoj, nikako ne u plastičnoj vrećici.
Promjene su u svima nama
Okolišu vrlo lako možemo pomoći i razvrstavanjem otpada koje je u Međimurju dobro razvijeno. Svaka bi se vrsta otpada trebala sortirati jer to znatno pomaže pri recikliranju smeća. Nakon razvrstavanja otpada i ekološki osviještene kupovine važno je pažnju obratiti na racionalnije korištenje vode. Savjeti za bolje korištenje vode znani su nam još od dječjega vrtića: od kupanja bolje je tuširati se, skupljati kišnicu za zalijevanje vrta, pranje automobila, ispiranje WC-a i slično. Da bi se priroda maksimalno zaštitila, važan je čimbenik i štednja energije. Energija se najbolje može čuvati ugradnjom izolacije, a gubitak se topline također može spriječiti teškim zavjesama. Na kraju je radnoga dana poželjno isključiti računalo, a telefone isključiti s punjača (i punjač iz zida) odmah kad se telefon napuni. Pri kuhanju bi posuđe valjalo poklopiti se jer time štedi energija do čak 20 %.
Na širem bi se planu pozitivne promjene u zaštiti okoliša dogodile kad bi se unaprijedio javni prijevoz koji bi potaknuo ljude na manje korištenje osobnih automobila koji su trenutno jedni od najvećih zagađivača. Usto, povećanjem broja i dužina biciklističkih staza više bi ljudi koristilo bicikle u odnosu na automobile.
Promjena u zaštiti okoliša počinje od svakoga od nas, a ona bi se među ljudima trebala širiti kao virus pozitivne promjene. Stoga idući put kad ste u prilici pomoći okolišu, doista to učinite.
