Galerija ostalih prijavljenih fotografija
Primljeni literarni radovi
|
Što ja mogu?
Mogu pomoći Zemlji na razne načine. Možda ne mogu pomoći puno,ali i male stvari puno znače u održavanju Zemlje čistom. Svaki čovjek može početi time da smeće ne baca u park, na ulici, u tuđi vrt, već na za to predviđeno mjesto, da ne filozofiram previše kantu za otpad. Najmanji otpad koji moji vršnjaci svakodnevno bacaju u prirodu npr. vrećica čipsa, kutija od cigareta, karte za bus, bočice soka, staklenke pive. Prirodi treba dugo vremena da razgradi smeće, ovisno o proizvodu, pa je tako plastičnim čašama potrebno 50 godina da se razgrade, pamuku tri mjeseca, kožnim cipelama između 25 i 40 godina, baterijama 100 godina, sanitarnim ulošcima 500-800 godina, a stiropor se naime ne razlaže. Osim toga da ne bacam svoje smeće u prirodu, mogao bih pomoći Zemlji tako da sa svojim prijateljima i profesorima organiziram čišćenje oko škole svakog mjeseca, što mi se iskreno čini kao super ideja jer u Delnicima se oko škole puši pod odmorom, pije se vikendom, park nam nekada zna izgledati kao odlagalište otpada. Svake godine imamo organizirano čišćenje, ali to je samo jednom godišnje i malo učenika se pojavi. Mislim da promjena počinje od samog sebe, najmanja stvar koju napraviš može pomoći. Mojoj Zemlji Kada pogledam tvoju ljepotu, Strah me da te ljudi ne unište, Strah me da ponovno ne postaneš bojište. Pomislim na svoju djecu,pa se zapitam. Hoće li oni uživati u tvojoj ljepoti, ili pak našoj grjehoti. Roni Matković, Srednja škola Delnice |
RANJENA ŠUMA
Nekad ponosna, danas gola i pusta, stoji i plače. Franko Bolf, Srednja škola Delnice Nosnice peku Dugotrajna svježina Čišćenje pluća Dominik Mihelčić, Srednja škola Delnice Naš okoliš Šećem šumom, tražim cvijeće umjesto njega pronalazim smeće. Hrpe plastike, hrpe guma sastavni su dio naših šuma. Papira svuda, vrećica još više, opstanku života loše se piše. Štedimo vodu, sadimo cvijeće i u označene spremnike odlažimo smeće. Mario Burić, Srednja škola Delnice |
Malo pridonosim, puno dobivam
Zagađenje okoliša jedan je od najvećih problema današnjice. Zahvaćeni su svi dijelovi Zemlje. Glavni uzročnik - čovjek - neprestano troši prirodna bogatstva misleći da su neiscrpna. Nažalost, nije niti svjestan koliko ugrožava svoj život kao i život ostalih biljnih i životinjskih zajednica. Svi bismo na neki način mogli bi doprinijeti ljepšem i zdravijem životu na kugli zemaljskoj. Malim koracima do velikog uspjeha.
Kao pojedinac nastojim biti prijatelj okoliša i raditi sve što je u mojoj moći da ga zaštitim.
Trudim se što više hodati, a manje se voziti automobilima koji ispuštaju štetne plinove u atmosferu i na taj način razaraju ozonski omotač.
Uz to, kada odlazim u trgovinu, koristim biorazgradive ili platnene vrećice te na taj način pokušavam smanjiti hiperprodukciju plastičnih vrećica.
Uz plastične vrećice trudim se što manje koristiti jednokratne, plastične čaše, tanjure, žlice, vilice, rukavice... Sve te, naizgled bezazlene stvari, ugrožavaju opstanak života na Zemlji. Plastične boce kao i sve ostale predmete za recikliranje odlažem na mjesta predviđena za to, npr. u reciklažne spremnike.
Kako bismo smanjili upotrebu umjetnih gnojiva, moja obitelj i ja kompostiramo ostatke hrane. Na taj način sprječavamo eroziju tla i povrće nam je znatno zdravije.
Ozonski omotač pokušavam zaštititi tako da ne koristim dezodoranse koji ispuštaju freone i na taj način uništavaju omotač koji nas štit od štetnog UV- zračenja.
Umjesto toga koristim roll on koji ima identičnu svrhu samo ne ispušta freone.
Također, da bih smanjio potrošnju vode prilikom pranja zuba ili kada se šamponiram, zatvaram vodu. Tako doprinosim uštedi vode kao i energije potrebne da bi se ta voda zagrijala.
Iako osobno nisam ljubitelj tehnologije, moja obitelj upotrebom interneta zbog plaćanja računa nastoji uštedjeti na papiru i nepotrebnom rušenju drveća.
Kada nam profesorica dijeli nastavne listiće i izlazne kartice, svaki puta podsjetim je da reciklira i čuva drveće.
Kako bih povećao broj stabala, svake godine zasadim jednu voćku koja apsorbira ugljikov dioksid i proizvodi nam kisik.
Premda je zaštita okoliša jedna od najaktualnijih tema u svijetu, smatram da se o njoj previše govori, a premalo poduzima. Kada bi svatko od nas učinio bar nešto od ovoga,učinio bi ovaj svijet boljim mjestom za život.
Mario Burić, Srednja škola Delnice
Zagađenje okoliša jedan je od najvećih problema današnjice. Zahvaćeni su svi dijelovi Zemlje. Glavni uzročnik - čovjek - neprestano troši prirodna bogatstva misleći da su neiscrpna. Nažalost, nije niti svjestan koliko ugrožava svoj život kao i život ostalih biljnih i životinjskih zajednica. Svi bismo na neki način mogli bi doprinijeti ljepšem i zdravijem životu na kugli zemaljskoj. Malim koracima do velikog uspjeha.
Kao pojedinac nastojim biti prijatelj okoliša i raditi sve što je u mojoj moći da ga zaštitim.
Trudim se što više hodati, a manje se voziti automobilima koji ispuštaju štetne plinove u atmosferu i na taj način razaraju ozonski omotač.
Uz to, kada odlazim u trgovinu, koristim biorazgradive ili platnene vrećice te na taj način pokušavam smanjiti hiperprodukciju plastičnih vrećica.
Uz plastične vrećice trudim se što manje koristiti jednokratne, plastične čaše, tanjure, žlice, vilice, rukavice... Sve te, naizgled bezazlene stvari, ugrožavaju opstanak života na Zemlji. Plastične boce kao i sve ostale predmete za recikliranje odlažem na mjesta predviđena za to, npr. u reciklažne spremnike.
Kako bismo smanjili upotrebu umjetnih gnojiva, moja obitelj i ja kompostiramo ostatke hrane. Na taj način sprječavamo eroziju tla i povrće nam je znatno zdravije.
Ozonski omotač pokušavam zaštititi tako da ne koristim dezodoranse koji ispuštaju freone i na taj način uništavaju omotač koji nas štit od štetnog UV- zračenja.
Umjesto toga koristim roll on koji ima identičnu svrhu samo ne ispušta freone.
Također, da bih smanjio potrošnju vode prilikom pranja zuba ili kada se šamponiram, zatvaram vodu. Tako doprinosim uštedi vode kao i energije potrebne da bi se ta voda zagrijala.
Iako osobno nisam ljubitelj tehnologije, moja obitelj upotrebom interneta zbog plaćanja računa nastoji uštedjeti na papiru i nepotrebnom rušenju drveća.
Kada nam profesorica dijeli nastavne listiće i izlazne kartice, svaki puta podsjetim je da reciklira i čuva drveće.
Kako bih povećao broj stabala, svake godine zasadim jednu voćku koja apsorbira ugljikov dioksid i proizvodi nam kisik.
Premda je zaštita okoliša jedna od najaktualnijih tema u svijetu, smatram da se o njoj previše govori, a premalo poduzima. Kada bi svatko od nas učinio bar nešto od ovoga,učinio bi ovaj svijet boljim mjestom za život.
Mario Burić, Srednja škola Delnice
Malo pridonosim, puno dobivam
Tijekom Zemljine prošlosti događale su se klimatske promjene. U današnje vrijeme susrećemo se opet s time, odnosno klima se opet mijenja, a to je globalno zatopljenje. Znanstvenici smatraju da je zagrijavanje Zemlje prirodan proces, ali da ga ubrzava povećanje emisija stakleničkih plinova, a to, naravno, utječe na okoliš i na živa bića.
Iako ne možemo utjecati na to da se zatvore tvornice, da ljudi prestanu voziti automobile ili slično, ipak možemo svojim malim doprinosom i navikama koje su ekološki prihvatljive sačuvati okoliš u kojem živimo za sebe same i za generacije koje tek dolaze. Pa tako ima nekoliko rješenja koja mogu prerasti u naše navike i sačuvati okoliš od zagađenja. Jedno od rješenja je da umjesto desetak plastičnih vrećica imamo jednu platnenu, umjesto nekoliko plastičnih boca imamo jednu staklenu, umjesto plastičnog posuđa imamo stakleno, aluminijsko ili glineno posuđe. Isto tako u svom kućanstvu, ali i u školama bismo trebali razvrstavati otpad na papir, plastiku, staklo, limenke i biootpad. Kako bismo manje trošili vodu, odnosno vodu iz vodovoda koristili za higijenu i pranje veša ili suđa, kišnicu možemo koristiti za zalijevanje biljaka. Osim toga, umjesto umjetnih mirisa, krema i sapuna koristiti prirodne. Ako moramo nešto obaviti, a to se nalazi u našoj blizini, obavimo to pješice ili biciklom, a ne automobilom. Prvo što je dobro kod toga je to što se krećemo, a kretanje je za čovjeka zdravo i potrebno, a kao drugo nećemo zagaditi okoliš kao što bi to napravili s automobilom. Ne kažem da bi ljudi trebali prijeći u vegetarijance ili vegane, ali manjak mesa na jelovniku bi bio pogodan i za ljude i za životinje te za okoliš jer se ne bi trebalo graditi toliko farmi za uzgajanje životinja, odnosno ne bi se sjeklo toliko puno stabala što dovodi do deforestacije i erozije tla te u nekim slučajevima i do širenja pustinja, odnosno dezertifikacije. Također, dok traje zima, umjesto da stalno grijemo stan ili kuću i tako trošimo drva ili pelete, jednostavno se možemo slojevitije obući. Isto tako robu koja nam se više ne sviđa, umjesto da je bacimo možemo je nekome pokloniti ili je iskoristiti i napraviti nešto od nje, kao na primjer drugi dio odjeće, vrećicu (umjesto plastične) ili jastuk i slično.
Ovo su neki primjeri kako bismo mogli promijeniti naše navike na bolje i na taj način smanjiti zagađenje okoliša i tako sebi, drugim bićima i onim budućim osigurati ljepšu i čistiju okolinu.
Hana Karalić, Srednja škola Delnice
Tijekom Zemljine prošlosti događale su se klimatske promjene. U današnje vrijeme susrećemo se opet s time, odnosno klima se opet mijenja, a to je globalno zatopljenje. Znanstvenici smatraju da je zagrijavanje Zemlje prirodan proces, ali da ga ubrzava povećanje emisija stakleničkih plinova, a to, naravno, utječe na okoliš i na živa bića.
Iako ne možemo utjecati na to da se zatvore tvornice, da ljudi prestanu voziti automobile ili slično, ipak možemo svojim malim doprinosom i navikama koje su ekološki prihvatljive sačuvati okoliš u kojem živimo za sebe same i za generacije koje tek dolaze. Pa tako ima nekoliko rješenja koja mogu prerasti u naše navike i sačuvati okoliš od zagađenja. Jedno od rješenja je da umjesto desetak plastičnih vrećica imamo jednu platnenu, umjesto nekoliko plastičnih boca imamo jednu staklenu, umjesto plastičnog posuđa imamo stakleno, aluminijsko ili glineno posuđe. Isto tako u svom kućanstvu, ali i u školama bismo trebali razvrstavati otpad na papir, plastiku, staklo, limenke i biootpad. Kako bismo manje trošili vodu, odnosno vodu iz vodovoda koristili za higijenu i pranje veša ili suđa, kišnicu možemo koristiti za zalijevanje biljaka. Osim toga, umjesto umjetnih mirisa, krema i sapuna koristiti prirodne. Ako moramo nešto obaviti, a to se nalazi u našoj blizini, obavimo to pješice ili biciklom, a ne automobilom. Prvo što je dobro kod toga je to što se krećemo, a kretanje je za čovjeka zdravo i potrebno, a kao drugo nećemo zagaditi okoliš kao što bi to napravili s automobilom. Ne kažem da bi ljudi trebali prijeći u vegetarijance ili vegane, ali manjak mesa na jelovniku bi bio pogodan i za ljude i za životinje te za okoliš jer se ne bi trebalo graditi toliko farmi za uzgajanje životinja, odnosno ne bi se sjeklo toliko puno stabala što dovodi do deforestacije i erozije tla te u nekim slučajevima i do širenja pustinja, odnosno dezertifikacije. Također, dok traje zima, umjesto da stalno grijemo stan ili kuću i tako trošimo drva ili pelete, jednostavno se možemo slojevitije obući. Isto tako robu koja nam se više ne sviđa, umjesto da je bacimo možemo je nekome pokloniti ili je iskoristiti i napraviti nešto od nje, kao na primjer drugi dio odjeće, vrećicu (umjesto plastične) ili jastuk i slično.
Ovo su neki primjeri kako bismo mogli promijeniti naše navike na bolje i na taj način smanjiti zagađenje okoliša i tako sebi, drugim bićima i onim budućim osigurati ljepšu i čistiju okolinu.
Hana Karalić, Srednja škola Delnice
Kako utjecati na klimatske prilike
Čudne vremenske promjene koje vidimo i ove godine u Gorskom kotaru navele su me da razmišljam o tome zašto je do toga došlo. Mi smo svojim djelovanjem imali velikog utjecaja na ono što se sad zbiva oko nas. Već nekoliko stotina godina razvijamo industriju koja zagađuje okoliš i mijenja ekologiju našeg planeta a to nam sad svima dolazi na naplatu. Iznenadne promjene godišnjih doba i brojne elementarne nepogode svjedoče da smo došli do faze u kojoj ispaštamo zbog vlastite neodgovornosti. Još do nedavno imale smo vrijeme koje je za naše lokalno podneblje bilo uobičajeno. Izmjena prozračnih ljeta i oštrih zima bili su dio očekivanih i predvidljivih kružnih ciklusa koje smo se naučili očekivati, predviđati i živjeti s njima. No promjene koje uočavamo u posljednjih nekoliko godina pokazuju nam da je došlo do promjene tih i takvih očekivanja. Prvo ledolom, pa potkornjak koji je došao kao posljedica oštećenih smrekovih stabala i dokrajčio preostali šumski fond, da bi nakon toga uslijedili vjetrolomi od kojih se jedan moglo osjetiti i ovih dana. Klima se pred našim očima mijenja i potrebno je početi poduzimati korake kako bi se barem ublažilo posljedice ovih promjena.
Nešto od onog što bi se moglo poduzeti već se počelo i ostvarivati. Tako je prošle godine pokrenuta hvalevrijedna inicijativa Šume su život u kojoj se ciljanim pošumljavanjem nastoji spriječiti nestajanje naših goranskih šuma i eroziju tla koja bi potom uslijedila. Tako se u akciji u kojoj sam i sama sudjelovala prošle godine na području Crnog Luga zasadilo preko 8000 sadnica a namjera mi je i ove godine sudjelovati u nastavku te akcije pod nazivom Forests are life koja će se održati u rano proljeće ove godine. No to sigurno nije dovoljno i treba poduzeti daljnje korake na lokalnoj razini. Jedan od načina je i korištenje obnovljivih izvora energije poput vjetroelektrana ili možda solarnih ploča kojima se na ekološki prihvatljiviji način može ugrijati naše domove ili stvoriti zaliha energije a bez potrebe za dodatnim krčenjem i oštećivanjem naših šuma. Podrška alternativnim načinima korištenja naših prirodnih resursa može biti i kompostiranje i bioplin kao pogonsko gorivo. Kompost je organsko gorivo koje nastaje miješanjem organskih tvari npr. biljnih i životinjskih otpadaka iz kućanstva i seoskih gospodarstava i zemlje, uz dodatak mineralnih tvari koje pospješuju mikrobiološke procese razgradnje pod kontroliranim uvjetima, a sve je ovo vezano i uz širenje organske poljoprivrede. Ima lijepih primjera u Gorskom kotaru kako se na nekim od OPG-ova nastoji upravo uzgajati hranu bez dodavanja pesticida i umjetnih gnojiva kako bi se uzgojila i tržištu ponudila zdravija hrana a opet spriječilo dugoročno zagađivanje okoliša kemijskim trovanjem obradive zemlje. Inzistiranje na ovome nije nerealno jer Gorski kotar ima veliki potencijal i, kako je nedavno rekao predsjednik Udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić: „Gorski kotar ima mnogo resursa. ne budu li ti resursi uništeni, oni mogu u roku od maksimalno pet do petnaest godina pametne i jeftine politike te primjene jednostavnih mjera, dovesti ovo područje do razine gospodarske stabilnosti najrazvijenijih planinskih krajeva Austrije i Švicarske.“ Ostvare li se uistinu klimatološki modeli temeljeni na znanstvenim činjenicama u Gorskom kotaru prevladat će uskoro umjereno topli tip klime i u tom slučaju turizam i poljoprivreda postat će glavni pokretač održivog razvoja.
Ukratko, mnogo se toga može napraviti a nešto od gore navedenog tek je jedan od načina na koji možemo osobno i zalaganjem same zajednice pokrenuti pozitivne promjene koji bi mogle utjecati na to da se predviđene promjene koje nas čekaju barem dogode u kontroliranim uvjetima i da se na ovaj način smanji njihov negativan učinak na naš okoliš a onda posredno i na nas same i naše potomke. Promjena je u svakome od nas, promjenom životnih stilova u ekološki prihvatljivije i uz veći angažman kroz volontiranje i jačanje ekološke svijesti kroz praktični rad i primjerom može se mnogo toga promijeniti na bolje, uključujući i nas ljude same.
Haiku : tema - zrak/čist zrak
U zoru je tu
Šuma mu je stanište
Razbistruje um
Nensi Jakšić, Srednja škola Delnice
Čudne vremenske promjene koje vidimo i ove godine u Gorskom kotaru navele su me da razmišljam o tome zašto je do toga došlo. Mi smo svojim djelovanjem imali velikog utjecaja na ono što se sad zbiva oko nas. Već nekoliko stotina godina razvijamo industriju koja zagađuje okoliš i mijenja ekologiju našeg planeta a to nam sad svima dolazi na naplatu. Iznenadne promjene godišnjih doba i brojne elementarne nepogode svjedoče da smo došli do faze u kojoj ispaštamo zbog vlastite neodgovornosti. Još do nedavno imale smo vrijeme koje je za naše lokalno podneblje bilo uobičajeno. Izmjena prozračnih ljeta i oštrih zima bili su dio očekivanih i predvidljivih kružnih ciklusa koje smo se naučili očekivati, predviđati i živjeti s njima. No promjene koje uočavamo u posljednjih nekoliko godina pokazuju nam da je došlo do promjene tih i takvih očekivanja. Prvo ledolom, pa potkornjak koji je došao kao posljedica oštećenih smrekovih stabala i dokrajčio preostali šumski fond, da bi nakon toga uslijedili vjetrolomi od kojih se jedan moglo osjetiti i ovih dana. Klima se pred našim očima mijenja i potrebno je početi poduzimati korake kako bi se barem ublažilo posljedice ovih promjena.
Nešto od onog što bi se moglo poduzeti već se počelo i ostvarivati. Tako je prošle godine pokrenuta hvalevrijedna inicijativa Šume su život u kojoj se ciljanim pošumljavanjem nastoji spriječiti nestajanje naših goranskih šuma i eroziju tla koja bi potom uslijedila. Tako se u akciji u kojoj sam i sama sudjelovala prošle godine na području Crnog Luga zasadilo preko 8000 sadnica a namjera mi je i ove godine sudjelovati u nastavku te akcije pod nazivom Forests are life koja će se održati u rano proljeće ove godine. No to sigurno nije dovoljno i treba poduzeti daljnje korake na lokalnoj razini. Jedan od načina je i korištenje obnovljivih izvora energije poput vjetroelektrana ili možda solarnih ploča kojima se na ekološki prihvatljiviji način može ugrijati naše domove ili stvoriti zaliha energije a bez potrebe za dodatnim krčenjem i oštećivanjem naših šuma. Podrška alternativnim načinima korištenja naših prirodnih resursa može biti i kompostiranje i bioplin kao pogonsko gorivo. Kompost je organsko gorivo koje nastaje miješanjem organskih tvari npr. biljnih i životinjskih otpadaka iz kućanstva i seoskih gospodarstava i zemlje, uz dodatak mineralnih tvari koje pospješuju mikrobiološke procese razgradnje pod kontroliranim uvjetima, a sve je ovo vezano i uz širenje organske poljoprivrede. Ima lijepih primjera u Gorskom kotaru kako se na nekim od OPG-ova nastoji upravo uzgajati hranu bez dodavanja pesticida i umjetnih gnojiva kako bi se uzgojila i tržištu ponudila zdravija hrana a opet spriječilo dugoročno zagađivanje okoliša kemijskim trovanjem obradive zemlje. Inzistiranje na ovome nije nerealno jer Gorski kotar ima veliki potencijal i, kako je nedavno rekao predsjednik Udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić: „Gorski kotar ima mnogo resursa. ne budu li ti resursi uništeni, oni mogu u roku od maksimalno pet do petnaest godina pametne i jeftine politike te primjene jednostavnih mjera, dovesti ovo područje do razine gospodarske stabilnosti najrazvijenijih planinskih krajeva Austrije i Švicarske.“ Ostvare li se uistinu klimatološki modeli temeljeni na znanstvenim činjenicama u Gorskom kotaru prevladat će uskoro umjereno topli tip klime i u tom slučaju turizam i poljoprivreda postat će glavni pokretač održivog razvoja.
Ukratko, mnogo se toga može napraviti a nešto od gore navedenog tek je jedan od načina na koji možemo osobno i zalaganjem same zajednice pokrenuti pozitivne promjene koji bi mogle utjecati na to da se predviđene promjene koje nas čekaju barem dogode u kontroliranim uvjetima i da se na ovaj način smanji njihov negativan učinak na naš okoliš a onda posredno i na nas same i naše potomke. Promjena je u svakome od nas, promjenom životnih stilova u ekološki prihvatljivije i uz veći angažman kroz volontiranje i jačanje ekološke svijesti kroz praktični rad i primjerom može se mnogo toga promijeniti na bolje, uključujući i nas ljude same.
Haiku : tema - zrak/čist zrak
U zoru je tu
Šuma mu je stanište
Razbistruje um
Nensi Jakšić, Srednja škola Delnice
Klimatske promjene počinju biti sve veći problem za naš planet. Taj problem sa sobom nosi još jedan problem zvan globalno zatopljenje koje je uzrokovano učinkom staklenika. Uvijek sam često slušala razne ekologe i aktiviste za zaštitu prirode kako održavaju govore za klimu i organiziraju prosvjede za istu. Nikada me naročito nije zanimala ta tema i nisam vodila brigu o tome. Tek nedavno sam vidjela kako se u medijima sve češće spominje ta tema, nisam mogla zanemariti i pogledati o čemu se točno tu radi. Nakon čitanja raznih članaka i informacija o ovoj temi shvatila sam ozbiljnost cijele situacije za nastavak razvijanja života na zemlji. Zbog svega pročitanog zapitala sam se što ja mogu učiniti povodom toga. U svojoj okolini sam nebrojeno puta čula kako ljudi govore : „Ali ja tu ne mogu ništa učiniti. Kako jedno moje odricanje može učiniti nešto?“ ali može, može puno toga. Do sada nisam vodila previše brige o tome što moji postupci čine okolišu u kojem živim, ne samo ja, nego i ljudi koje volim. Odnosno, svim ljudima koji žive na ovoj planeti. Zamislila sam se i shvatila kako doista jako malo ljudi brine o okolišu, a sama ne znam zbog čega. Možda nisu educirani, imaju previše problema oko drugih stvari ili ih možda uopće nije briga. Pravi odgovor ne znam, ali znam zbog čega ja nisam brinula o okolišu. Nisam tome pridavala pažnju jer sam uvijek mislila kako majka priroda uvijek sve sredi. I istina je da uvijek sve sredi, ali za sebe jer je mi ljudi trujemo. Zbilja se trebamo osvrnuti na ovu temu kako bi nam u budućnosti bilo bolje. Ako se sami ne pokrenemo, nitko i ništa nam neće pomoći. Ne mislim nikoga kriviti za ovu situaciju i zato krećem s promjenama od sebe, a možda na tom putu i inspiriram druge. Od danas iz upotrebe izbacujem plastične vrećice, a u upotrebu dolaze platnene. Trudit ću se koristiti svjetlo samo onda kada mi je potrebno i paziti kako trošim vodu. Osim toga do škole ću ići biciklom onda kad mi vremenske prilike to budu dopuštale i time drugima dati poticaja da i oni učine nešto slično. Vjerujem da svaki pojedinac može utjecati na bolje sutra. Malim korakom tj. malim odricanjem možemo učiniti puno toga, kako za prirodu tako i za našu budućnost. Prvi korak može biti tako jednostavan, zasadi drvo, posadi cvijet ili recikliraj i zapamti, ako prema prirodi pokažemo ljubav ona će nam istom mjerom uzvratiti.
Štiti zemlju
znam da ti čisti kisik
voliš disati
Ivana Tadej, Srednja škola Delnice
Štiti zemlju
znam da ti čisti kisik
voliš disati
Ivana Tadej, Srednja škola Delnice
Pogled u nebo,
čistoća i svježina,
poprave mi dan.
Čovjek svojim aktivnostima utječe na stanje okoliša: na čistoću zraka, vode i zemlje, na koncentraciju stakleničkih plinova koji utječu na klimatske promjene, na količinu otpada koji stvara. Svaki novi proizvod, pa čak i obična bočica vode koju kupimo, ne bi mogli nastati bez energije i materijala, a kad ih jednom potrošimo ili prestanemo koristiti, one postaju otpad koji se mora odvajati, reciklirati, koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije, a tek zatim, ako ništa od ovog nije moguće, odložiti na siguran način. No mi ništa od toga ne uspijevamo. Ljudi smeće bace gdjegod. Rekao bih da svakako moramo smeće razdvajati u reciklažne kante za otpad. Spomenuo bih tvornice, elektrane i motorna vozila koja su doprinijela napretku čovječanstva, ali njihovi otpadni produkti i količine koje se unose u okoliš uzrokovali su mnoge nepoželjne posljedice. Zato mislim da bi tvornice i elektrane trebale pročišćavati zrak prije nego što ga kroz dimnjak izbaci u prirodu. Auti bi trebali svi biti električni da ne zagađuju okoliš. Nemam baš puno rješenja, ali mislim da bi ova rješenja koja sam naveo bila učinkovita.
Kristijan Frlan, Srednja škola Delnice
čistoća i svježina,
poprave mi dan.
Čovjek svojim aktivnostima utječe na stanje okoliša: na čistoću zraka, vode i zemlje, na koncentraciju stakleničkih plinova koji utječu na klimatske promjene, na količinu otpada koji stvara. Svaki novi proizvod, pa čak i obična bočica vode koju kupimo, ne bi mogli nastati bez energije i materijala, a kad ih jednom potrošimo ili prestanemo koristiti, one postaju otpad koji se mora odvajati, reciklirati, koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije, a tek zatim, ako ništa od ovog nije moguće, odložiti na siguran način. No mi ništa od toga ne uspijevamo. Ljudi smeće bace gdjegod. Rekao bih da svakako moramo smeće razdvajati u reciklažne kante za otpad. Spomenuo bih tvornice, elektrane i motorna vozila koja su doprinijela napretku čovječanstva, ali njihovi otpadni produkti i količine koje se unose u okoliš uzrokovali su mnoge nepoželjne posljedice. Zato mislim da bi tvornice i elektrane trebale pročišćavati zrak prije nego što ga kroz dimnjak izbaci u prirodu. Auti bi trebali svi biti električni da ne zagađuju okoliš. Nemam baš puno rješenja, ali mislim da bi ova rješenja koja sam naveo bila učinkovita.
Kristijan Frlan, Srednja škola Delnice
Klimatske promjene
Jedna od gorućih tema današnjice svakako su klimatske promjene. U medijima se spominju svakodnevno te nam se čini kako se nad nas nadvijaju poput tamnog olujnog oblaka. Znanstvenici ne prestaju upozoravati na njih te neprestano pokušavaju naći rješenje kao i nove dokaze koji bi još dodatno potkrijepili već naizgled općeprihvaćenu teoriju sveopće kataklizme. Ipak, postoji dio čovječanstva koji se ponaša kao da one ne postoje. Vlasti država koje su, između ostaloga, i najodgovornije za globalno zatopljenje ili negiraju klimatske promjene ili se drže kao da ih se to ne tiče. Ono što je za mene najtužnije je to što, iako se čini da moć pojedinih individualaca koji negiraju klimatske promjene proistječe iz njih samih, ona je zapravo rezultat ogromne podrške koje te osobe primaju od samog stanovništva. Međutim, tu se nameće pitanje, ako više od polovice Amerikanaca može pružiti predsjedniku Trumpu toliku podršku da je ovaj u stanju prkositi ostatku svijeta, zašto mi sami, vlastitim djelovanjem ne bismo mogli svojim primjerom i djelovanjem natjerati odgovorne za klimatske promjene da nešto poduzmu? Što mogu JA učiniti za borbu protiv klimatskih promjena?
Prvo što mi pada na pamet je početi koristiti platnene vrećice za kupovinu umjesto plastičnih, početi reciklirati i sudjelovati u volonterskim akcijama pošumljavanja. Mogao bih i zasaditi svoj vrt umjesto da kupujem hranu iz supermarketa koja pliva u pesticidima. Kada bi svi radili navedeno, problemu bi bio kraj. Zar ne? Ne vjerujem da je baš tako. Ovi koraci su naizgled jednostavni, ali ih se u stvarnosti teško pridržavati. To da se odvojeni otpad miješa prije nego li uopće stigne na smetlište je već dobro znana stvar. Volonterske akcije pošumljavanja su još relativno rijetke. Ono što bih zaista mogao je odbaciti plastične vrećice, ali one su samo kap u oceanu plastike jer je svaka druga ambalaža u supermarketu napravljena upravo od nje. Isto tako ja osobno imam mogućnost sadnje povrća u vrtu, ali zato većina Europljana nema. Ipak, budimo realni, sve ovo se može ostvariti uz čvrstu volju i poprilično veliku količinu motivacije, a upravo se u motivaciji nalazi ključ.
Mislim da se rješenje tom problemu zaista krije u tim malim, teškim koracima s tim da vjerujem kako uz malu pomnoć moderne tehnologije oni uopće ne moraju biti tako teški. Riječ je o internetu. Danas se izuzetno često korstimo internetom te je toliko sveprisutan u našim životama na bezbroj različitih načina da možda zaboravljamo kako on može imati i neke druge načine prmjene osim surfanja po društvenim mrežama ili igranju video igara. Na našim mobilnim uređajima česte su različite motivacijske aplikacije koje nas podsjećaju na, primjerice, zdrave životne navike. Zašto onda ne bismo mogli napraviti aplikaciju ili čitavo umreženo internet – društvo koje bi zajednički moglo pratiti napredak postignut u borbi protiv klimatskih promjena? Koncept je vrlo jednostavan, program bi pitao korisnika na koji način pomaže u borbi protiv klimatskih promjena poput - koristi li platnene vrećice, koliko plastičnog otpada proizvodi tjedno, na gdje i kakvu hranu kupuje... Program bi na osnovu toga davao korisniku dnevna, tjedna, mjesečna, godišnja i ukupna izviješća o tome koliko je korisnik pomogao okolišu. Međutim, ono što je najvažnije je to što bi povratne informacije dolazile u obliku konkretnih podataka poput koliko je korisnik stabala spasio nekorištenjem papirnatih ambalaža, koliko je morskih životinja spasio izbjegavanjem plastike, koliko je stakleničkih plinova manje ispustio... Problem u promjeni navika zbog okoliša leži upravo u tome što ne vidimo konkretan napredak te nam se čini da, ako to prestanemo raditi, ništa se važno neće dogoditi. Ako bismo mogli pak pratiti napredak koji smo postigli, sigurno bismo bili odlučniji u našim namjerama. Osim toga, program bi uključivao još stotine tisuća ljudi diljem svijeta s kojima bismo mogli pratiti zajednički napredak. U takvoj bi se aplikaciji mogli povezati i s drugim ljudima kako bi organizirali eko akcije poput pošumljavanja ili čišćenja prostora, ali i prosvjeda za klimu. Za sudjelovanje u takvim akcijama dobili bismo virtualne nagrade i postignuća kao u video igrama.
Za kraj, umjesto kakva poznata pisca ili državnika citirao bih za ovu prigodu puno prikladniji internetski meme: „Moderni problemi zahtijevaju moderna rješenja.“
Borna Majnarić, Srednja škola Delnice
Jedna od gorućih tema današnjice svakako su klimatske promjene. U medijima se spominju svakodnevno te nam se čini kako se nad nas nadvijaju poput tamnog olujnog oblaka. Znanstvenici ne prestaju upozoravati na njih te neprestano pokušavaju naći rješenje kao i nove dokaze koji bi još dodatno potkrijepili već naizgled općeprihvaćenu teoriju sveopće kataklizme. Ipak, postoji dio čovječanstva koji se ponaša kao da one ne postoje. Vlasti država koje su, između ostaloga, i najodgovornije za globalno zatopljenje ili negiraju klimatske promjene ili se drže kao da ih se to ne tiče. Ono što je za mene najtužnije je to što, iako se čini da moć pojedinih individualaca koji negiraju klimatske promjene proistječe iz njih samih, ona je zapravo rezultat ogromne podrške koje te osobe primaju od samog stanovništva. Međutim, tu se nameće pitanje, ako više od polovice Amerikanaca može pružiti predsjedniku Trumpu toliku podršku da je ovaj u stanju prkositi ostatku svijeta, zašto mi sami, vlastitim djelovanjem ne bismo mogli svojim primjerom i djelovanjem natjerati odgovorne za klimatske promjene da nešto poduzmu? Što mogu JA učiniti za borbu protiv klimatskih promjena?
Prvo što mi pada na pamet je početi koristiti platnene vrećice za kupovinu umjesto plastičnih, početi reciklirati i sudjelovati u volonterskim akcijama pošumljavanja. Mogao bih i zasaditi svoj vrt umjesto da kupujem hranu iz supermarketa koja pliva u pesticidima. Kada bi svi radili navedeno, problemu bi bio kraj. Zar ne? Ne vjerujem da je baš tako. Ovi koraci su naizgled jednostavni, ali ih se u stvarnosti teško pridržavati. To da se odvojeni otpad miješa prije nego li uopće stigne na smetlište je već dobro znana stvar. Volonterske akcije pošumljavanja su još relativno rijetke. Ono što bih zaista mogao je odbaciti plastične vrećice, ali one su samo kap u oceanu plastike jer je svaka druga ambalaža u supermarketu napravljena upravo od nje. Isto tako ja osobno imam mogućnost sadnje povrća u vrtu, ali zato većina Europljana nema. Ipak, budimo realni, sve ovo se može ostvariti uz čvrstu volju i poprilično veliku količinu motivacije, a upravo se u motivaciji nalazi ključ.
Mislim da se rješenje tom problemu zaista krije u tim malim, teškim koracima s tim da vjerujem kako uz malu pomnoć moderne tehnologije oni uopće ne moraju biti tako teški. Riječ je o internetu. Danas se izuzetno često korstimo internetom te je toliko sveprisutan u našim životama na bezbroj različitih načina da možda zaboravljamo kako on može imati i neke druge načine prmjene osim surfanja po društvenim mrežama ili igranju video igara. Na našim mobilnim uređajima česte su različite motivacijske aplikacije koje nas podsjećaju na, primjerice, zdrave životne navike. Zašto onda ne bismo mogli napraviti aplikaciju ili čitavo umreženo internet – društvo koje bi zajednički moglo pratiti napredak postignut u borbi protiv klimatskih promjena? Koncept je vrlo jednostavan, program bi pitao korisnika na koji način pomaže u borbi protiv klimatskih promjena poput - koristi li platnene vrećice, koliko plastičnog otpada proizvodi tjedno, na gdje i kakvu hranu kupuje... Program bi na osnovu toga davao korisniku dnevna, tjedna, mjesečna, godišnja i ukupna izviješća o tome koliko je korisnik pomogao okolišu. Međutim, ono što je najvažnije je to što bi povratne informacije dolazile u obliku konkretnih podataka poput koliko je korisnik stabala spasio nekorištenjem papirnatih ambalaža, koliko je morskih životinja spasio izbjegavanjem plastike, koliko je stakleničkih plinova manje ispustio... Problem u promjeni navika zbog okoliša leži upravo u tome što ne vidimo konkretan napredak te nam se čini da, ako to prestanemo raditi, ništa se važno neće dogoditi. Ako bismo mogli pak pratiti napredak koji smo postigli, sigurno bismo bili odlučniji u našim namjerama. Osim toga, program bi uključivao još stotine tisuća ljudi diljem svijeta s kojima bismo mogli pratiti zajednički napredak. U takvoj bi se aplikaciji mogli povezati i s drugim ljudima kako bi organizirali eko akcije poput pošumljavanja ili čišćenja prostora, ali i prosvjeda za klimu. Za sudjelovanje u takvim akcijama dobili bismo virtualne nagrade i postignuća kao u video igrama.
Za kraj, umjesto kakva poznata pisca ili državnika citirao bih za ovu prigodu puno prikladniji internetski meme: „Moderni problemi zahtijevaju moderna rješenja.“
Borna Majnarić, Srednja škola Delnice
