Predstavljamo najbolje literarne radove prijavljene na natječaj u sklopu projekta "Malo pridonosim, puno dobivam" prema odabiru žirija koji čine:
- Ivica Knežević, gradonačelnik Grada Delnica
- Tihana Zbašnik, prof. Hrvatskog jezika u Srednjoj školi Delnice i asistentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, Odsjek za kroatistiku
- Indira Rački Joskić, ravnateljica Narodne knjižnice i čitaonice Delnice
- Jasminka Lisac, prof. Hrvatskog jezika, savjetnica, Srednja škola Delnice
- Ivica Knežević, gradonačelnik Grada Delnica
- Tihana Zbašnik, prof. Hrvatskog jezika u Srednjoj školi Delnice i asistentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, Odsjek za kroatistiku
- Indira Rački Joskić, ravnateljica Narodne knjižnice i čitaonice Delnice
- Jasminka Lisac, prof. Hrvatskog jezika, savjetnica, Srednja škola Delnice
Gušenje
I dalje se vrti, ali kamo li kreće?
Sa svoga puta Ona nikada skrenuti neće,
Al` što na njoj je, kroz mnoštvo patnje proći će…
Za vlastite će ispaštati grijehe,
Zbog gladi i pohlepe
Što proždiru srce i Nju.
I vlastitio bi dijete
Za zvuk novčanica prodao,
Samome Đavlu
U ralje bacio…
I sada u čudu stojiš
I gledaš kako sve na Njoj se ruši
Al` zato i ti mreš
Dok te vlastito zlo guši…
1. nagrada: Borna Majnarić, Srednja škola Delnice, mentor Jasminka Lisac
I dalje se vrti, ali kamo li kreće?
Sa svoga puta Ona nikada skrenuti neće,
Al` što na njoj je, kroz mnoštvo patnje proći će…
Za vlastite će ispaštati grijehe,
Zbog gladi i pohlepe
Što proždiru srce i Nju.
I vlastitio bi dijete
Za zvuk novčanica prodao,
Samome Đavlu
U ralje bacio…
I sada u čudu stojiš
I gledaš kako sve na Njoj se ruši
Al` zato i ti mreš
Dok te vlastito zlo guši…
1. nagrada: Borna Majnarić, Srednja škola Delnice, mentor Jasminka Lisac
Kako pokrenuti pozitivne promjene u zaštiti okoliša
Danas, kao srednjoškolka koja ima šesnaest godina, osjećam se dovoljno odraslom i odgovornom za neke stvari koje se događaju oko mene. Naravno, to podrazumijeva sve ono što je loše, a što mi ljudi možemo popraviti s malo truda. Svaki pojedinac, ali i sveukupno čovječanstvo, dužno je voditi brigu o planetu, njegovoj čistoći i budućnosti.
Klimatske promjene nikako nisu dobre. Ove zime svjedoci smo preblage i presuhe zime; zime bez ijedne pahulje, bez šalova i rukavica. Pomislila sam: „Bože, hoćemo li snjegovića praviti od blata?“ Jedino me radovalo što vrapčići nisu stajali promrzli od zime na injem posutim grančicama. Netko nam šalje poruku da zastanemo, da se zapitamo i učinimo nešto dok još nije kasno. Za koga činimo sve što činimo? Za sebe! Tko je krivac za nastalu situaciju? Čovjek! Zašto čovjek? Jer čovjek za svoj opstanak iskorištava sve oblike energije, i to neobnovljive: zemni plin, naftu, ugljen. Spremišta su se polako ispraznila, sve je više potrošača, a nemamo novih izvora. To je kao da kod kuće trošite zalihe hrane, a nikada ne nabavljate nove količine – naravno da će jednoga dana zalihe doći do kraja. Znamo da u prirodi postoje i obnovljivi izvori energije: Sunce, voda, vjetar. Pohvalno je da se čovjek okrenuo tim izvorima, ali sve je to još nedovoljno. Jedni drugima pričamo o očuvanju vode i okoliša, ali koliko mi zapravo išta činimo kao pojedinci. Koliko je puta slavina ostala otvorena, a voda tekla bez potrebe? Prečesto. Zar je teško zavrnuti slavinu na vrijeme, zar je teško baciti papir i plastiku u odgovarajući kontejner? Nije. Kao što nije teško ni stablo zasaditi; a svako stablo diše za nas. Kako nas zbližavaju sport i pjesma, još nas više treba zbližiti briga o prirodi. Često čitamo kako su sve popularnija odredišta za odmor mjesta netaknute prirode. Eto nam dokaza kako smo mi ljudi sebični. Prvo uništimo svu prirodu da bismo si olakšali i „uljepšali“ život, a onda bježimo od svega toga i tražimo odmor i uživanje u prirodnim ljepotama. Bez auta ne možemo, bez mobitela je nezamislivo, a parfemi i dezodoransi koriste se u velikim količinama. Svu tu eleganciju i sav taj luksuz plaća majčica Zemlja. Znate li što je istina? Istina je da planet bez nas može, a pitanje je možemo li mi bez njega. Planet je trpio sve naše neozbiljnosti i neodgovornosti, ali sada je odlučio reći: „Ne, tako više ne može!“
Znam da je mnogo mišljenja kako je krajnje vrijeme da nešto napravimo. Potrebno je samo da se udružimo i organiziramo. Učinimo nešto za naš planet, učinimo nešto za sebe. Samo ti ili samo ja ne možemo puno učiniti, ali mi, mi smo ti koji možemo biti pokretači akcije, transformatori svijeta. Uvažavanje potreba prirode i životinja neka nam bude prioritet. Svatko od nas ima cilj u životu kojem teži i tako treba biti. Zemlja je naš dom, naš život, stoga se trebamo prema njoj i ponašati dostojanstveno i odgovorno. Neka nam zajednički cilj bude zaštita okoliša. Imamo Jadran, imamo Velebit, Dinaru, Požešku kotlinu, Kopački rit. Imamo ravna polja, šume i plavo nebo. Čuvajmo ih!
2. nagrada: Ivana Brkić, Medicinska škola Osijek, mentor Marina Pilj Tomić
Danas, kao srednjoškolka koja ima šesnaest godina, osjećam se dovoljno odraslom i odgovornom za neke stvari koje se događaju oko mene. Naravno, to podrazumijeva sve ono što je loše, a što mi ljudi možemo popraviti s malo truda. Svaki pojedinac, ali i sveukupno čovječanstvo, dužno je voditi brigu o planetu, njegovoj čistoći i budućnosti.
Klimatske promjene nikako nisu dobre. Ove zime svjedoci smo preblage i presuhe zime; zime bez ijedne pahulje, bez šalova i rukavica. Pomislila sam: „Bože, hoćemo li snjegovića praviti od blata?“ Jedino me radovalo što vrapčići nisu stajali promrzli od zime na injem posutim grančicama. Netko nam šalje poruku da zastanemo, da se zapitamo i učinimo nešto dok još nije kasno. Za koga činimo sve što činimo? Za sebe! Tko je krivac za nastalu situaciju? Čovjek! Zašto čovjek? Jer čovjek za svoj opstanak iskorištava sve oblike energije, i to neobnovljive: zemni plin, naftu, ugljen. Spremišta su se polako ispraznila, sve je više potrošača, a nemamo novih izvora. To je kao da kod kuće trošite zalihe hrane, a nikada ne nabavljate nove količine – naravno da će jednoga dana zalihe doći do kraja. Znamo da u prirodi postoje i obnovljivi izvori energije: Sunce, voda, vjetar. Pohvalno je da se čovjek okrenuo tim izvorima, ali sve je to još nedovoljno. Jedni drugima pričamo o očuvanju vode i okoliša, ali koliko mi zapravo išta činimo kao pojedinci. Koliko je puta slavina ostala otvorena, a voda tekla bez potrebe? Prečesto. Zar je teško zavrnuti slavinu na vrijeme, zar je teško baciti papir i plastiku u odgovarajući kontejner? Nije. Kao što nije teško ni stablo zasaditi; a svako stablo diše za nas. Kako nas zbližavaju sport i pjesma, još nas više treba zbližiti briga o prirodi. Često čitamo kako su sve popularnija odredišta za odmor mjesta netaknute prirode. Eto nam dokaza kako smo mi ljudi sebični. Prvo uništimo svu prirodu da bismo si olakšali i „uljepšali“ život, a onda bježimo od svega toga i tražimo odmor i uživanje u prirodnim ljepotama. Bez auta ne možemo, bez mobitela je nezamislivo, a parfemi i dezodoransi koriste se u velikim količinama. Svu tu eleganciju i sav taj luksuz plaća majčica Zemlja. Znate li što je istina? Istina je da planet bez nas može, a pitanje je možemo li mi bez njega. Planet je trpio sve naše neozbiljnosti i neodgovornosti, ali sada je odlučio reći: „Ne, tako više ne može!“
Znam da je mnogo mišljenja kako je krajnje vrijeme da nešto napravimo. Potrebno je samo da se udružimo i organiziramo. Učinimo nešto za naš planet, učinimo nešto za sebe. Samo ti ili samo ja ne možemo puno učiniti, ali mi, mi smo ti koji možemo biti pokretači akcije, transformatori svijeta. Uvažavanje potreba prirode i životinja neka nam bude prioritet. Svatko od nas ima cilj u životu kojem teži i tako treba biti. Zemlja je naš dom, naš život, stoga se trebamo prema njoj i ponašati dostojanstveno i odgovorno. Neka nam zajednički cilj bude zaštita okoliša. Imamo Jadran, imamo Velebit, Dinaru, Požešku kotlinu, Kopački rit. Imamo ravna polja, šume i plavo nebo. Čuvajmo ih!
2. nagrada: Ivana Brkić, Medicinska škola Osijek, mentor Marina Pilj Tomić
Rane moje Zemlje
Došla je korona, a s njom i smak svijeta, jer mi ljudi imamo um prvo za napuhati priču, a samo se rijetko sjetimo mudro ga iskoristiti. Što bi se dogodilo kad bi se naša Zemlja počela brinuti samo za svoju zaštìtu od "korone" koju joj svakodnevno nanosimo?
Sunce više nije sigurno u koje vrijeme treba biti na kojem dijelu Zemlje niti treba li usnuti dulje i prepustiti pozornicu prijatelju oblaku. Zemlja ima vrtoglavice i glavobolje, jer i njezin plavi plašt polako gubi svoju snagu. Ona umire, a nas nije briga. Uvjeravamo se da na Zemlji živi puno ljudi i da jedna naša bačena vrećica u šumi ne znači ništa. Kad bi drveće imalo dar ljudskog govora, sramili bismo se svoga razmišljanja. Ono nam daje pročišćen zrak koji više ne može biti čist, jer tehnologija svakodnevno napreduje. Čovjek kao da je izgubio pamet i ne shvaća prolaznost vremena, ne može se zaustaviti niti pohraniti za budućnost. Prestat će, jednog dana, tehnološki napredak i zastarjet će automobili te će se čovjek poželjeti vratiti u krilo svoje Zemlje, pod okrilje njezinoga plavoga plašta. Hoće li ga Zemlja moći primiti poput majke u naručje ili će previše biti ranjena? Imamo još vremena, jer priroda je stvorena za nas. Ne znamo koliko još vremena, zato trgnimo se iz zimskog sna i postanimo zahvalni na sunčevim zrakama, svježem zraku i kiši. Zemlja nas voli čak i kad ju ranjavamo, zato što nam je dana za majku, a mi se moramo potruditi svoj um iskoristiti za dobro sebe i drugih.
Kontejneri su tu, u boji, da našu Zemlju manje boli. Hodaj duže, kraće vozi i jednostavno joj pomozi. Liječi je i njeguj, jer dio si nje i ona bez tebe može, a ti bez nje?!?
3. nagrada: Daria Ljevar, Ekonomska škola Mije Mirkovića, Rijeka, mentor Jasna Blečić
Došla je korona, a s njom i smak svijeta, jer mi ljudi imamo um prvo za napuhati priču, a samo se rijetko sjetimo mudro ga iskoristiti. Što bi se dogodilo kad bi se naša Zemlja počela brinuti samo za svoju zaštìtu od "korone" koju joj svakodnevno nanosimo?
Sunce više nije sigurno u koje vrijeme treba biti na kojem dijelu Zemlje niti treba li usnuti dulje i prepustiti pozornicu prijatelju oblaku. Zemlja ima vrtoglavice i glavobolje, jer i njezin plavi plašt polako gubi svoju snagu. Ona umire, a nas nije briga. Uvjeravamo se da na Zemlji živi puno ljudi i da jedna naša bačena vrećica u šumi ne znači ništa. Kad bi drveće imalo dar ljudskog govora, sramili bismo se svoga razmišljanja. Ono nam daje pročišćen zrak koji više ne može biti čist, jer tehnologija svakodnevno napreduje. Čovjek kao da je izgubio pamet i ne shvaća prolaznost vremena, ne može se zaustaviti niti pohraniti za budućnost. Prestat će, jednog dana, tehnološki napredak i zastarjet će automobili te će se čovjek poželjeti vratiti u krilo svoje Zemlje, pod okrilje njezinoga plavoga plašta. Hoće li ga Zemlja moći primiti poput majke u naručje ili će previše biti ranjena? Imamo još vremena, jer priroda je stvorena za nas. Ne znamo koliko još vremena, zato trgnimo se iz zimskog sna i postanimo zahvalni na sunčevim zrakama, svježem zraku i kiši. Zemlja nas voli čak i kad ju ranjavamo, zato što nam je dana za majku, a mi se moramo potruditi svoj um iskoristiti za dobro sebe i drugih.
Kontejneri su tu, u boji, da našu Zemlju manje boli. Hodaj duže, kraće vozi i jednostavno joj pomozi. Liječi je i njeguj, jer dio si nje i ona bez tebe može, a ti bez nje?!?
3. nagrada: Daria Ljevar, Ekonomska škola Mije Mirkovića, Rijeka, mentor Jasna Blečić
Čist zrak
Nema životinjskih predatora. Zrak je čist.
Nema šuma. Zrak je čist.
Nema ledenjaka i zime. Zrak je čist.
Nema beskrajnog i olujnog mora. Zrak je čist.
Nema kiše i hladnoće. Zrak je čist.
Nema prirodnih prepreka da nas zaustave. Zrak je čist.
Sigurni smo od prirode.
ZRAK JE ČIST?
3. nagrada: Katarina Petranović, 1. sušačka gimnazija, mentor Melba Blažić Grubelić
Nema životinjskih predatora. Zrak je čist.
Nema šuma. Zrak je čist.
Nema ledenjaka i zime. Zrak je čist.
Nema beskrajnog i olujnog mora. Zrak je čist.
Nema kiše i hladnoće. Zrak je čist.
Nema prirodnih prepreka da nas zaustave. Zrak je čist.
Sigurni smo od prirode.
ZRAK JE ČIST?
3. nagrada: Katarina Petranović, 1. sušačka gimnazija, mentor Melba Blažić Grubelić
Klimatske promjene
Klimatske promjene danas su vijest u svijetu. Čujemo ih svakodnevno na televiziji i internet je pun članaka o tome. Većina nas zna samo površno o tome i nitko se ne pita što su zapravo klimatske promjene i kako je došlo do njih?
Klimatske promjene su sve ovo loše što se događa u našoj prirodi, a glavni krivci su ljudi. Svakodnevno se događaju velike promjene koje mi tek kasnije primijetimo. U Gorskom kotaru puno se promjena dogodilo u nekoliko godina. Kada sam ja bila malena svake zime već od studenog je padao snijeg i ostao do ožujka pa i duže, a sada ga nema uopće osim u veljači. Žalosno je reći da ga vjerojatno više neće ni biti. Klima se sasvim promijenila i imam osjećaj kao da više nema godišnjih doba. Zašto se to sve događa, zašto? Jako sam ljuta na ljude koji bacaju smeće u prirodu i nije ih briga za ništa. Naši proljetni cvjetovi rastu već u siječnju jer je sve toplije i puno je padalina. Recite je li to normalno? Više se ne sjećam kada sam uživala u snijegu jer mi se sve pomiješalo, ali želim napraviti promjenu i hoću. Za sebe mogu reći da sam spremna učiniti puno toga kako bih spasila Zemlju. Ona nam je dar od Boga i moramo ju čuvati. Zadnjih nekoliko mjeseci pokušavam i druge osvijestiti o tome. Također počela sam reciklirati i zapravo je zabavno. Rekla sam svojoj baki da mora početi reciklirati, ali mislim da me nije još shvatila. Plastične vrećice izbjegavam iako ne mogu svaki puta, ali mislim da je i to nešto korisno. Moj tata je počeo koristiti staklene boce jer je shvatio koliko nam plastične štete. Osjećam da mogu učiniti i više. Ljutim se kada roditelji ostave upaljeno svjetlo pa im počnem nabrajati koliko to šteti. Kada je toplo vrijeme, odlučim sama otići do bake biciklom umjesto da idem automobilom. Želim i drugima pokazati kako nije teško raditi male, ali bitne stvari. Bacanje smeća je vrlo aktualna stvar, a oni koji bi trebali da brinu o tome ne rade to. Samo u Hrvatskoj vam mogu nabrojati koliko zagađenih obala imamo, a tek koliko odlagališta smeća. Nedavno je Zagreb imao zagađen zrak zbog smeća. Cijelo to smeće dobijemo natrag kada pojedemo morsku ribu. Ona pojede plastiku, a mi nju. Ni sami ne znamo kako nam priroda sve vraća jer joj je već dosta. Ako tako nastavimo, nećemo daleko stići. Htjela bih da se skupe ljudi iz moje okolice i da zajedno odlučimo pokrenuti korake. Da pokrenemo sa sobom i sve one ljude koji nisu spremni žrtvovati luksuz. Zapamtimo, taj luksuz nam je Zemlja i dala, a mi se tako prema njoj ponašamo. Ima ljudi koji su također spremni učiniti isto što i ja, ali im treba pokretač. Ja sam tu za sve nas. Pokušati ću prikupiti ljude i pokrenuti prosvjed. Da zajedno pokažemo drugima gdje griješe i da nam se pridruže. Napraviti ću Facebook stranicu pa će se moći pridružiti ljudi diljem svijeta. Bitno je da se pokrenemo. Tako ćemo uspjeti nešto napraviti i zavoljeti Zemlju.
Sve u svemu nadam se da ćete i Vi koji ovo čitate razmisliti griješite li Vi negdje i da pomognemo jedni drugima spasiti svijet jer vremena je još malo, a Zemlja sve više pati.
3. nagrada: Katarina Frković, Srednja škola Delnice, mentor Jasminka Lisac
Klimatske promjene danas su vijest u svijetu. Čujemo ih svakodnevno na televiziji i internet je pun članaka o tome. Većina nas zna samo površno o tome i nitko se ne pita što su zapravo klimatske promjene i kako je došlo do njih?
Klimatske promjene su sve ovo loše što se događa u našoj prirodi, a glavni krivci su ljudi. Svakodnevno se događaju velike promjene koje mi tek kasnije primijetimo. U Gorskom kotaru puno se promjena dogodilo u nekoliko godina. Kada sam ja bila malena svake zime već od studenog je padao snijeg i ostao do ožujka pa i duže, a sada ga nema uopće osim u veljači. Žalosno je reći da ga vjerojatno više neće ni biti. Klima se sasvim promijenila i imam osjećaj kao da više nema godišnjih doba. Zašto se to sve događa, zašto? Jako sam ljuta na ljude koji bacaju smeće u prirodu i nije ih briga za ništa. Naši proljetni cvjetovi rastu već u siječnju jer je sve toplije i puno je padalina. Recite je li to normalno? Više se ne sjećam kada sam uživala u snijegu jer mi se sve pomiješalo, ali želim napraviti promjenu i hoću. Za sebe mogu reći da sam spremna učiniti puno toga kako bih spasila Zemlju. Ona nam je dar od Boga i moramo ju čuvati. Zadnjih nekoliko mjeseci pokušavam i druge osvijestiti o tome. Također počela sam reciklirati i zapravo je zabavno. Rekla sam svojoj baki da mora početi reciklirati, ali mislim da me nije još shvatila. Plastične vrećice izbjegavam iako ne mogu svaki puta, ali mislim da je i to nešto korisno. Moj tata je počeo koristiti staklene boce jer je shvatio koliko nam plastične štete. Osjećam da mogu učiniti i više. Ljutim se kada roditelji ostave upaljeno svjetlo pa im počnem nabrajati koliko to šteti. Kada je toplo vrijeme, odlučim sama otići do bake biciklom umjesto da idem automobilom. Želim i drugima pokazati kako nije teško raditi male, ali bitne stvari. Bacanje smeća je vrlo aktualna stvar, a oni koji bi trebali da brinu o tome ne rade to. Samo u Hrvatskoj vam mogu nabrojati koliko zagađenih obala imamo, a tek koliko odlagališta smeća. Nedavno je Zagreb imao zagađen zrak zbog smeća. Cijelo to smeće dobijemo natrag kada pojedemo morsku ribu. Ona pojede plastiku, a mi nju. Ni sami ne znamo kako nam priroda sve vraća jer joj je već dosta. Ako tako nastavimo, nećemo daleko stići. Htjela bih da se skupe ljudi iz moje okolice i da zajedno odlučimo pokrenuti korake. Da pokrenemo sa sobom i sve one ljude koji nisu spremni žrtvovati luksuz. Zapamtimo, taj luksuz nam je Zemlja i dala, a mi se tako prema njoj ponašamo. Ima ljudi koji su također spremni učiniti isto što i ja, ali im treba pokretač. Ja sam tu za sve nas. Pokušati ću prikupiti ljude i pokrenuti prosvjed. Da zajedno pokažemo drugima gdje griješe i da nam se pridruže. Napraviti ću Facebook stranicu pa će se moći pridružiti ljudi diljem svijeta. Bitno je da se pokrenemo. Tako ćemo uspjeti nešto napraviti i zavoljeti Zemlju.
Sve u svemu nadam se da ćete i Vi koji ovo čitate razmisliti griješite li Vi negdje i da pomognemo jedni drugima spasiti svijet jer vremena je još malo, a Zemlja sve više pati.
3. nagrada: Katarina Frković, Srednja škola Delnice, mentor Jasminka Lisac
