Predstavljamo najbolje literarne radove prijavljene na natječaj u sklopu projekta "Malo pridonosim, puno dobivam" prema odabiru žirija koji čine:
- Marinko Krmpotić, novinar Novog lista
- Tihana Hrg, asistentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, Odsjek za kroatistiku
- Indira Rački Joskić, ravnateljica Gradske knjižnice Janet Majnarich, Delnice
- Nataša Volf Pleše, knjižničarka, ŽTŠ Moravice
predsjednica povjerenstva: Jasminka Lisac, prof. hrvatskog jezika, savjetnica, Srednja škola Delnice
- Marinko Krmpotić, novinar Novog lista
- Tihana Hrg, asistentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, Odsjek za kroatistiku
- Indira Rački Joskić, ravnateljica Gradske knjižnice Janet Majnarich, Delnice
- Nataša Volf Pleše, knjižničarka, ŽTŠ Moravice
predsjednica povjerenstva: Jasminka Lisac, prof. hrvatskog jezika, savjetnica, Srednja škola Delnice
„Plavo zlato“: Hoće li voda uskoro postati glavni uzrok ratova?
Da bi u Međimurju dobio čistu i pitku vodu potrebno je uložiti samo malo svoje snage i otvoriti slavinu. Iako nam se potpuno nerealno čini podatak da više zemalja nema pristup pitkoj vodi, nego što ima, u našem je mikrosvijetu još uvijek situacija stabilna, a to je, gotovo uvijek, jedino što nas zanima. Pogleda li se van područja u kojem živimo, problem nedostatka vode zahvaća puno veći teren nego što mi mislimo. Nedavni je izvještaj Ujedinjenih naroda pokazao da preko 780 milijuna ljudi nema pristup sigurnoj pitkoj vodi. U problem ćemo nedostatka vode, kako se čini prema istraživanjima, zaglibiti još i više jer se procjenjuje da će 30 zemalja do 2025. imati problem s oskudicom vode što je porast od čak 20 zemalja s tim problemom od 1990. Iako još uvijek mislimo kako je to problem koji se događa tamo nekim ljudima, na tamo nekom kontinentu, on će ubrzo poprimiti svjetske razmjere koji će se možda dotaknuti i nas jer kako štreberski glasi odgovor na pitanje na ispitu iz geografije, voda se smatra glavnim uzorkom ratova u budućnosti.
Ratovi i voda – kako i gdje?
Uzroci već ispisanih velikih povijesnih sukoba mogli bi se objediniti u neslaganje političkih stavova, u ideje o nerealnom proširenju ili pak u želji da neka država postane samostalna, no osim tih razloga, ljudi su već u povijesti ratovali zbog vode. Zabilježeno je čak 367 oružanih sukoba zbog vode ili napada na vodoopskrbne ili hidrotehničke objekte s ciljem ostvarenja ratnih i terorističkih ciljeva. Prvi je takav sukob zabilježen prije 4500 godina kad su se gradovi-države Lagash i Umma borili za Eufrat i Tigris. Količina ratova zbog vode s vremenom se povećavala, a vodeći se time, primjera u kojima se države međusobno bore ima sve više. Iako nikad nije potvrđeno, politički analitičari često navode kako Izrael nastavlja okupirati Golansku visoravan, koju je oduzeo Siriji davne 1967., zbog želje da zadrži kontrolu nad vodom. Konkretni se ratni primjeri zbog plavoga zlata mogu naći i u Africi, gdje su Senegal i Mauretanija 1989. vodili rat zbog prava na ispašu na rijeci Senegal. Mnogi smatraju kako bi potencijalna krizna točka uskoro mogla postati i slavna rijeka Nil. Voda će, sudeći prema najavama, uskoro biti sve češći razlog uzimanja oružja u ruke i borbe među ljudima.
Zašto baš voda?
No, što li je u vodi toliko vrijedno? Voda je, najprije, ključna za život ljudi. Rastavi li se pojam svih voda ovoga svijeta na komade, zaključuje se da čak 97% čini slana voda, preostalih 3% slatka od čega je manje od 1% pitka voda koja je lako dostupna za korištenje. Vodeći se tim podatcima, očito je da voda koju smijemo konzumirati postala prava rijetkost. Oskudicu vode, koja se u teoriji objašnjava kao situacija kad osoba u području ima pristup količini vode koja je manja od 1000m³, proživljava čak 780 milijuna ljudi.Prema procjenama UN-a, oskudica se vode utrostručila u posljednjih 50 godina. Razlozi za poražavajuće podatke često se pronalaze u ubrzanom rastu populacije, klimatskim promjenama i zagađenju. Najave za budućnost nisu ništa bolje, stoga će kao kombinacija svih navedenih čimbenika, do 2030. čak 47% svjetske populacije živjeti na područjima s nedovoljnom količinom vode. Stručnjaci također tvrde kako će za pedesetak godina voda imati bitniji geopolitički položaj od nafte i zemnog plina jer će oni tada postati rjeđi i skuplji nego što su sad. Iz svega se navedenoga daju iščitati jasne i očite naznake kako će voda doista uskoro postati izvor sukoba, a države koje će zbog svog geografskog položaja imati vode, bit će prave sretnice.
Kako stoji Hrvatska?
Hrvatska je, vjerujemo li onome što se pred nas servira, jedna od država sretnica. Na ljestvicama po zalihama vode zauzimamo visoko brončano mjesto, nakon Norveške i Islanda. Da smo doista sretnici po tom pitanju možemo se uvjeriti svakoga dana kad do vode dolazimo bez ikakvoga problema, a osim u praksi, brojke također idu u našu korist. Naime, statistike pokazuju da 93% Hrvata ima mogućnost priključenja na neki od javnih vodoopskrbnih sustava. Iako realnost pokazuje nešto manju brojku, onu od 84%, da se zaključiti da vode u Hrvatskoj zasad, nasreću, ne nedostaje.
Osim što fizički vode imamo, ona je zdravstveno ispravna. Željko Dadić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo rekao je kako je kvaliteta vode individualna i subjektivna karakteristika, no sva voda koja se pred nas stavlja, dobra za konzumiranje. O sigurnosti vode brinu, kako navodi, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i svi Županijski zavodi za javno zdravstvo koji redovito godišnje preispituju oko 12 000 uzoraka vode.
S obzirom na to da živimo u području koje je relativno bogato vodom, smatra se kako se Hrvatska i njezine susjedne države neće imati probleme s oskudicom.
Što možemo zaključiti?
Trebaju li se sintetizirati napisane misli, plavo zlato doista bi mogao postati izvor sukoba u budućnosti. Takav rasplet događaja ne bi ni čudio s obzirom na to da je pitka voda sve rjeđa, a broj ljudi na ovome svijetu nekontrolirano raste. Poveže li se rast populacije s klimatskim promjenama i zagađenjem dobivamo ubitačnu kombinaciju koja bi mnoge mogla stajati života. Situaciju bi poboljšali različiti izumi koji bi slanu ili zagađenu vodu pretvarali u pitku, no u suštini, taj se problem treba rješavati od korijena. Populacijske politike u budućnosti će imati važnu ulogu u reguliranju količine ljudi koje zemlja mora uzdržati, a bitnu riječ u problemu ima i svatko od nas štiteći naš mali, jedini planet. Hoće li budućnost izazvati svjetske lidere da prašinu sa svojih tenkova skinu upravo zbog vode, pokazat će samo dani, godine i desetljeća koja stoje pred ljudskim rodom.
1. nagrada: Tena Vizinger, 4. razred, Srednja škola Čakovec, mentor Marina Trstenjak Petran
Da bi u Međimurju dobio čistu i pitku vodu potrebno je uložiti samo malo svoje snage i otvoriti slavinu. Iako nam se potpuno nerealno čini podatak da više zemalja nema pristup pitkoj vodi, nego što ima, u našem je mikrosvijetu još uvijek situacija stabilna, a to je, gotovo uvijek, jedino što nas zanima. Pogleda li se van područja u kojem živimo, problem nedostatka vode zahvaća puno veći teren nego što mi mislimo. Nedavni je izvještaj Ujedinjenih naroda pokazao da preko 780 milijuna ljudi nema pristup sigurnoj pitkoj vodi. U problem ćemo nedostatka vode, kako se čini prema istraživanjima, zaglibiti još i više jer se procjenjuje da će 30 zemalja do 2025. imati problem s oskudicom vode što je porast od čak 20 zemalja s tim problemom od 1990. Iako još uvijek mislimo kako je to problem koji se događa tamo nekim ljudima, na tamo nekom kontinentu, on će ubrzo poprimiti svjetske razmjere koji će se možda dotaknuti i nas jer kako štreberski glasi odgovor na pitanje na ispitu iz geografije, voda se smatra glavnim uzorkom ratova u budućnosti.
Ratovi i voda – kako i gdje?
Uzroci već ispisanih velikih povijesnih sukoba mogli bi se objediniti u neslaganje političkih stavova, u ideje o nerealnom proširenju ili pak u želji da neka država postane samostalna, no osim tih razloga, ljudi su već u povijesti ratovali zbog vode. Zabilježeno je čak 367 oružanih sukoba zbog vode ili napada na vodoopskrbne ili hidrotehničke objekte s ciljem ostvarenja ratnih i terorističkih ciljeva. Prvi je takav sukob zabilježen prije 4500 godina kad su se gradovi-države Lagash i Umma borili za Eufrat i Tigris. Količina ratova zbog vode s vremenom se povećavala, a vodeći se time, primjera u kojima se države međusobno bore ima sve više. Iako nikad nije potvrđeno, politički analitičari često navode kako Izrael nastavlja okupirati Golansku visoravan, koju je oduzeo Siriji davne 1967., zbog želje da zadrži kontrolu nad vodom. Konkretni se ratni primjeri zbog plavoga zlata mogu naći i u Africi, gdje su Senegal i Mauretanija 1989. vodili rat zbog prava na ispašu na rijeci Senegal. Mnogi smatraju kako bi potencijalna krizna točka uskoro mogla postati i slavna rijeka Nil. Voda će, sudeći prema najavama, uskoro biti sve češći razlog uzimanja oružja u ruke i borbe među ljudima.
Zašto baš voda?
No, što li je u vodi toliko vrijedno? Voda je, najprije, ključna za život ljudi. Rastavi li se pojam svih voda ovoga svijeta na komade, zaključuje se da čak 97% čini slana voda, preostalih 3% slatka od čega je manje od 1% pitka voda koja je lako dostupna za korištenje. Vodeći se tim podatcima, očito je da voda koju smijemo konzumirati postala prava rijetkost. Oskudicu vode, koja se u teoriji objašnjava kao situacija kad osoba u području ima pristup količini vode koja je manja od 1000m³, proživljava čak 780 milijuna ljudi.Prema procjenama UN-a, oskudica se vode utrostručila u posljednjih 50 godina. Razlozi za poražavajuće podatke često se pronalaze u ubrzanom rastu populacije, klimatskim promjenama i zagađenju. Najave za budućnost nisu ništa bolje, stoga će kao kombinacija svih navedenih čimbenika, do 2030. čak 47% svjetske populacije živjeti na područjima s nedovoljnom količinom vode. Stručnjaci također tvrde kako će za pedesetak godina voda imati bitniji geopolitički položaj od nafte i zemnog plina jer će oni tada postati rjeđi i skuplji nego što su sad. Iz svega se navedenoga daju iščitati jasne i očite naznake kako će voda doista uskoro postati izvor sukoba, a države koje će zbog svog geografskog položaja imati vode, bit će prave sretnice.
Kako stoji Hrvatska?
Hrvatska je, vjerujemo li onome što se pred nas servira, jedna od država sretnica. Na ljestvicama po zalihama vode zauzimamo visoko brončano mjesto, nakon Norveške i Islanda. Da smo doista sretnici po tom pitanju možemo se uvjeriti svakoga dana kad do vode dolazimo bez ikakvoga problema, a osim u praksi, brojke također idu u našu korist. Naime, statistike pokazuju da 93% Hrvata ima mogućnost priključenja na neki od javnih vodoopskrbnih sustava. Iako realnost pokazuje nešto manju brojku, onu od 84%, da se zaključiti da vode u Hrvatskoj zasad, nasreću, ne nedostaje.
Osim što fizički vode imamo, ona je zdravstveno ispravna. Željko Dadić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo rekao je kako je kvaliteta vode individualna i subjektivna karakteristika, no sva voda koja se pred nas stavlja, dobra za konzumiranje. O sigurnosti vode brinu, kako navodi, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i svi Županijski zavodi za javno zdravstvo koji redovito godišnje preispituju oko 12 000 uzoraka vode.
S obzirom na to da živimo u području koje je relativno bogato vodom, smatra se kako se Hrvatska i njezine susjedne države neće imati probleme s oskudicom.
Što možemo zaključiti?
Trebaju li se sintetizirati napisane misli, plavo zlato doista bi mogao postati izvor sukoba u budućnosti. Takav rasplet događaja ne bi ni čudio s obzirom na to da je pitka voda sve rjeđa, a broj ljudi na ovome svijetu nekontrolirano raste. Poveže li se rast populacije s klimatskim promjenama i zagađenjem dobivamo ubitačnu kombinaciju koja bi mnoge mogla stajati života. Situaciju bi poboljšali različiti izumi koji bi slanu ili zagađenu vodu pretvarali u pitku, no u suštini, taj se problem treba rješavati od korijena. Populacijske politike u budućnosti će imati važnu ulogu u reguliranju količine ljudi koje zemlja mora uzdržati, a bitnu riječ u problemu ima i svatko od nas štiteći naš mali, jedini planet. Hoće li budućnost izazvati svjetske lidere da prašinu sa svojih tenkova skinu upravo zbog vode, pokazat će samo dani, godine i desetljeća koja stoje pred ljudskim rodom.
1. nagrada: Tena Vizinger, 4. razred, Srednja škola Čakovec, mentor Marina Trstenjak Petran
Počinak najsjajnije zvijezde
Amerika, 5022. godina.
Inženjer Luke Falyer probudio se u 7 sati ujutro loše volje zbog neprospavane noći. Spavao je samo dva sata. Radio je na važnom projektu do ranog jutra. Posao mu je projektiranje 500 golemih raketa u koje može stati do 20000 ljudi. No, još uvijek nije shvatio: „Od čega će rakete dobivati energiju?“ Ipak one trebaju prevaliti stotine tisuća kilometara jer zvijezda iz koje Zemlja crpi energiju uskoro će nestati.
Danas ima važan sastanak u NASA-i na koji dolaze i ravnatelj i svi mogući predstavnici inženjera iz cijelog svijeta. Zato je ostao dugo u noć radeći na projektu, no i dalje mu nije padalo na pamet otkud energija za rakete.
Nakon stavljanja prijenosne memorije s projektima u torbu izašao je iz kuće koja se sama zaključala (nakon Lukeova odlaska njegova je pametna kuća započela samočišćenje i samoodržavanje). Luke je došao do svojeg lebdećeg stroja koji mu je skenirao otisak prsta te ga pustio u svoju unutrašnjost. Kada je Luke sjeo, stroj ga pozdravi:
- Dobro jutro, Luke. Kamo ćemo danas letjeti?
- Kao i obično, u NASA-u. - rekao je Luke dok je ostavljao svoje stvari na suvozačevom mjestu.
- U redu. Pripremam motore. Gorivo je pri kraju. - upozori ga lebdeći stroj.
- Uključi solarno napajanje. - Bilo je oblačno vrijeme, ali unatoč tome i dalje je bilo dovoljno sunčeve energije. Luke je stisnuo jedan od gumbića u lebdećem stroju koji je služio za promjenu napajanja. Pogledao je na svoju desnu stranu gore, u prozorčić koji je bio povezan na solarni panel. Promatrao je sekundu-dvije kako postotak sunčeve energije raste.
- Spremni za polijetanje, Luke. - odgovori mu stroj. Luke je ispružio ruke iznad glave te dohvatio svoj pojas.
- Motori su spremni za 3,2,1. - stroj se podigao s betona te uvukao svoje metalne nožice na kojima se bio održavao na tlu. Vinuo se u nebo.
Stotine letećih strojeva vozili su se nebom. Ispod njih su neboderi od stotinu i više katova. I neboderi i leteći strojevi imali su mnogobrojnu svjetleću rasvjetu koja je navečer smetala građanima. Reklame na velikim bliještećim plakatima imaju ugrađene ženske glasove koji govore. Cijeli je grad u svojim nižim slojevima siv i tmuran. To je zbog smoga koji puni gradske ulice. Ipak je tehnološki i znanstveni napredak imao svoju cijenu. Ceste za pješake ne postoje. Sada su to pokretne trake. Ljudi koji žive u zgradama samo stanu na pokretnu traku i voze se do svoga odredišta. Ljudi više izgledaju kao roboti nego kao živa bića.
Mnoge su životinje izumrle, pogotovo domaće. Ako želite imati ljubimca, morate kupiti hologramske ljubimce. O njima se ne treba voditi briga, nije ih potrebno hraniti, pojiti i maziti. No, djeca su uvijek djeca i imaju potrebu za bliskošću i nježnošću tako da ih ovi ljubimci ne zanimaju. Što će im hologramski ljubimac kada žele osjetiti da životinja uživa biti u njihovoj blizini!
Luke je razmišljao o svom projektu sve dok nije došao do NASA-e. Dok se stroj sam parkirao, Luke je duboko izdahnuo te spremio svoj projekt u torbu.
- Stigli smo na parkiralište koje je u posjedu organizacije NASA. Želim ti sretan i ugodan dan, Luke! - reče stroj na što Luke tiho progovori – Hvala, trebat će mi!
Izašao je iz stroja, stao na crnu pokretnu traku koja ga je odvela do velikih kliznih vrata zgrade u kojoj radi. Kada je ušao, ugledao je ženu recepcionarku koja je stajala iza svog velikog, bijelog pulta. U zgradi je bilo jako puno ljudi – naravno, svi su stajali na pokretnim trakama koje su ih vodile od pokretnih stepenica pa sve do raznih i dalekih katova.
Pokretna traka na kojoj je bio Luke dovela ga je ravno do recepcije. Kada se Luke približio, mogao je vidjeti izraz lica na recepcionarki. Imala je crne podočnjake, slične njegovima, a na njezinu se licu nije mogao naći nijedan znak zadovoljstva i sreće. Bila je skoro pa i bezdušna.
- Luke Falyer. 15 kat.
- Za Lukea Falyjera molim pokretne stepenice za 15 kat. - rekla je žena monotonim glasom te pritisnula gumb s brojem 15. Pokretna traka ga je odvela do pokretnih stepenica iznad kojih se osvijetlio golemi broj. Luke nije napravio nijedan korak na svom putu do sobe za sastanke. To mu je smetalo. I ne samo njemu, nego svim ljudi u Americi. Razlog je zakon koji je prošle godine stupio na snagu. Glasi: „… i da se svi Amerikanci moraju koristiti pokretnim trakama koje su na svakom koraku. Ako vas robot policajac uhvati da ste prekršili zakon, dobit ćete doživotnu zatvorsku kaznu.“ Zatvor se zove „Ustanova Crna Tvrđava“. Alcatraz mu nije ni do koljena.
Zatvor je čuvan brojnim elektronskim klopkama. Trenutačno u njemu boravi 1782 zatvorenika. Onih koji su se usudili hodati u javnosti.
Svi su zatvorenici prekršili jedino Zakon o zabrani hodanja u javnosti. Nitko nije krao, ubijao, bavio se ilegalnim poslovima. Jedino su kršili taj zakon. No, sudeći prema njihovim zatvorskim intervjuima, ne čine se nezadovoljnima i tužnima. Zapravo su sretni. Hodaju u svojim ćelijama po cijeli dan i ne dosadi im. Zvuči pomalo čudno. Pomislili biste da su ludi.
Lukeova sestra Ally Falyer završila je u zatvoru zbog kršenja zakona. Nekoć je bila draga, lijepa djevojka i po zanimanju atletičarka. No, kada je na vlast stupio zakon, a njoj bijaše samo 25 godina, poludjela je.
Nije htjela ići na pokretne trake. Smatrala ih je oduzimanjem ljudske slobode. Nakon mnogo opomena i kazni koje je dobila, završila je u zatvoru. Luke je bio kod nje prije dva mjeseca, točno dva tjedna nakon što je završila u zatvoru. Razgovarali su vrlo kratko, no dovoljno da bi Luke mogao uvidjeti kako se promijenila. Riječi koje je izrekla na kraju razgovora još mu uvijek odzvanjaju glavom: „Ja sam biće koje ima dvije noge, ruke i jednu glavu koja savršeno radi. Ja se ne želim ponašati kao neka stvar koja se ne kreće i ne misli svojom glavom.“
Luke je ušao u veliku sobu koja je bila puna ljudi koji su iščekivali sastanak.
- A, Luke, ovdje si. Čekali smo te. - rekao je NASA-in ravnatelj koji je sjedio na čelu stola. Dok je Luke bio na pokretnoj traci koja se kretala prema stolu, oblio ga je znoj. Nije dovršio svoj projekt, a cijela je Zemlja ovisila o njemu. Luke je sjeo na praznu stolicu koja se nalazila između kineskog električnog inženjera Xie Yung Yoa i njemačkog ekologa Paul Schneidera. Dugo su raspravljali o raznim temama i napuštanju planeta Zemlje.
- Naš inženjer Luke Falyer glavni je u proizvodnji raketa. Luke, molim, te pokaži nam svoj projekt. - zamoli ga šef. Luke ustane s mjesta, stane na pokretnu traku koja ga je dovela do jednog velikog računala u koje je on stavio svoju prijenosnu memoriju. Uhvatila ga je nervoza. Hologram rakete stvorio se iznad stola. Luke je stao objašnjavati osnovne pojmove.
- No, još uvijek nisam našao gorivo koje će koristiti. - završi Luke dok su mehanički glasovi prevodili na različite svjetske jezike sve o čemu je bio govorio.
- Imam ja jedan prijedlog! - rekao je ekolog Paul. - Bit će možda problem, no možemo sakupiti sunčevu svjetlost te je pretvoriti u mehaničku. - reče Paul.
- Pa, Schneideru, znate li Vi zašto smo mi ovdje? Ovdje smo da napustimo planet Zemlju jer će se Sunce uskoro ugasiti. - reče strogo grčki astromer Michail Drakos. Svi su ušutjeli.
- Možda možemo probati s naftom? - upita turski naftaš Ahsein Yildirim.
- Svjetske razine nafte jako su niske. Za rakete ne bi bilo dovoljno. - odgovori mu hrvatska ambasadorica gospodarstva Jelena Horvat.
- Možemo probati s električnom energijom. – predloži poznata angolska fizičarka Ayesha Teixeira.
- To bi moglo pomoći. – složi se s njom brazilski kemičar Gilberto Santos.
- Žao mi je što vas prekidam, ali morate ovo vidjeti. - rekla je tajnica ravnatelja NASA-e dok je gledala kroz prozor, a na licu joj se odvijao horor.
***
Hrvatska, 5022. godina.
Marta je prvašić. Upravo je dolazila iz škole. Ugledavši svoju majku koja ju je čekala pred vanjskim vratima s velikim osmijehom na licu, potrči prema njoj.
- Mama! Mama! - majka se sagne na njezinu visinu, raširi ruke te ju čvrsto zagrli.
- Zdravo, mila. Kakav je bio prvi dan škole? - upita je dok joj je počela skidati torbu s leđa.
Baš u onom trenutku kada se spremala govoriti o svome razredu, nešto na nebu natjeralo ju je da upita: - Mama, što se to događa gore? - Marta je uperila svoj prstić prema gore.
Majka je začuđeno pogleda trenutak prije negoli digne pogled prema nebu. Strah je preuzeo njeno tijelo dok se uspravljala iz čučnja na noge čija su koljena drhtala:
- Događa se…
- Što se događa? - Marta ju je vukla za rukav desne ruke, uplašena čudnom reakcijom. Žena istrči na ulicu, stala je nasred ceste i stala vikati:
- Sunce umire! Sunce umire!
Svi su ljudi u susjedstvu izašli na ulicu te stali gledati nebo na kojem je nekoć velika svijetla točka, koja je osvjetljavala Zemlju, postajala sve crnja i crnja dok napokon nije iščeznula.
Zauvijek.
***
Amerika, 5022. godina.
Upravo sada napuštaju svoj dom koji im je služio dugih godina. Iscrpili su sve iz njega. Vodu, naftu, drveće, minerale… Sve kako bi sebi olakšali život. Sada će otići u svemir i, možda, nastaniti novi planet.
Mnogo je ljudi plakalo dok su se rakete uzdizale prema svemiru. Kada su ušli u svemir, mogli su vidjeti mjesto gdje je nekoć bila užarena kugla. Sada joj nije bilo ni traga. Mogli su vidjeti crne krhotine koje plutaju na mjestu gdje je nekoć bila najveća i najsjajnija zvijezda na Mliječnom putu - SUNCE.
Sunce je otišlo na počinak, a s njime i ljudi koji su s njim i od njega živjeli.
2. nagrada: Ruža Drmić, 3. razred, Gimnazija Antuna Gustava Matoša Đakovo, mentor Nikolina Mandić Matijević
Amerika, 5022. godina.
Inženjer Luke Falyer probudio se u 7 sati ujutro loše volje zbog neprospavane noći. Spavao je samo dva sata. Radio je na važnom projektu do ranog jutra. Posao mu je projektiranje 500 golemih raketa u koje može stati do 20000 ljudi. No, još uvijek nije shvatio: „Od čega će rakete dobivati energiju?“ Ipak one trebaju prevaliti stotine tisuća kilometara jer zvijezda iz koje Zemlja crpi energiju uskoro će nestati.
Danas ima važan sastanak u NASA-i na koji dolaze i ravnatelj i svi mogući predstavnici inženjera iz cijelog svijeta. Zato je ostao dugo u noć radeći na projektu, no i dalje mu nije padalo na pamet otkud energija za rakete.
Nakon stavljanja prijenosne memorije s projektima u torbu izašao je iz kuće koja se sama zaključala (nakon Lukeova odlaska njegova je pametna kuća započela samočišćenje i samoodržavanje). Luke je došao do svojeg lebdećeg stroja koji mu je skenirao otisak prsta te ga pustio u svoju unutrašnjost. Kada je Luke sjeo, stroj ga pozdravi:
- Dobro jutro, Luke. Kamo ćemo danas letjeti?
- Kao i obično, u NASA-u. - rekao je Luke dok je ostavljao svoje stvari na suvozačevom mjestu.
- U redu. Pripremam motore. Gorivo je pri kraju. - upozori ga lebdeći stroj.
- Uključi solarno napajanje. - Bilo je oblačno vrijeme, ali unatoč tome i dalje je bilo dovoljno sunčeve energije. Luke je stisnuo jedan od gumbića u lebdećem stroju koji je služio za promjenu napajanja. Pogledao je na svoju desnu stranu gore, u prozorčić koji je bio povezan na solarni panel. Promatrao je sekundu-dvije kako postotak sunčeve energije raste.
- Spremni za polijetanje, Luke. - odgovori mu stroj. Luke je ispružio ruke iznad glave te dohvatio svoj pojas.
- Motori su spremni za 3,2,1. - stroj se podigao s betona te uvukao svoje metalne nožice na kojima se bio održavao na tlu. Vinuo se u nebo.
Stotine letećih strojeva vozili su se nebom. Ispod njih su neboderi od stotinu i više katova. I neboderi i leteći strojevi imali su mnogobrojnu svjetleću rasvjetu koja je navečer smetala građanima. Reklame na velikim bliještećim plakatima imaju ugrađene ženske glasove koji govore. Cijeli je grad u svojim nižim slojevima siv i tmuran. To je zbog smoga koji puni gradske ulice. Ipak je tehnološki i znanstveni napredak imao svoju cijenu. Ceste za pješake ne postoje. Sada su to pokretne trake. Ljudi koji žive u zgradama samo stanu na pokretnu traku i voze se do svoga odredišta. Ljudi više izgledaju kao roboti nego kao živa bića.
Mnoge su životinje izumrle, pogotovo domaće. Ako želite imati ljubimca, morate kupiti hologramske ljubimce. O njima se ne treba voditi briga, nije ih potrebno hraniti, pojiti i maziti. No, djeca su uvijek djeca i imaju potrebu za bliskošću i nježnošću tako da ih ovi ljubimci ne zanimaju. Što će im hologramski ljubimac kada žele osjetiti da životinja uživa biti u njihovoj blizini!
Luke je razmišljao o svom projektu sve dok nije došao do NASA-e. Dok se stroj sam parkirao, Luke je duboko izdahnuo te spremio svoj projekt u torbu.
- Stigli smo na parkiralište koje je u posjedu organizacije NASA. Želim ti sretan i ugodan dan, Luke! - reče stroj na što Luke tiho progovori – Hvala, trebat će mi!
Izašao je iz stroja, stao na crnu pokretnu traku koja ga je odvela do velikih kliznih vrata zgrade u kojoj radi. Kada je ušao, ugledao je ženu recepcionarku koja je stajala iza svog velikog, bijelog pulta. U zgradi je bilo jako puno ljudi – naravno, svi su stajali na pokretnim trakama koje su ih vodile od pokretnih stepenica pa sve do raznih i dalekih katova.
Pokretna traka na kojoj je bio Luke dovela ga je ravno do recepcije. Kada se Luke približio, mogao je vidjeti izraz lica na recepcionarki. Imala je crne podočnjake, slične njegovima, a na njezinu se licu nije mogao naći nijedan znak zadovoljstva i sreće. Bila je skoro pa i bezdušna.
- Luke Falyer. 15 kat.
- Za Lukea Falyjera molim pokretne stepenice za 15 kat. - rekla je žena monotonim glasom te pritisnula gumb s brojem 15. Pokretna traka ga je odvela do pokretnih stepenica iznad kojih se osvijetlio golemi broj. Luke nije napravio nijedan korak na svom putu do sobe za sastanke. To mu je smetalo. I ne samo njemu, nego svim ljudi u Americi. Razlog je zakon koji je prošle godine stupio na snagu. Glasi: „… i da se svi Amerikanci moraju koristiti pokretnim trakama koje su na svakom koraku. Ako vas robot policajac uhvati da ste prekršili zakon, dobit ćete doživotnu zatvorsku kaznu.“ Zatvor se zove „Ustanova Crna Tvrđava“. Alcatraz mu nije ni do koljena.
Zatvor je čuvan brojnim elektronskim klopkama. Trenutačno u njemu boravi 1782 zatvorenika. Onih koji su se usudili hodati u javnosti.
Svi su zatvorenici prekršili jedino Zakon o zabrani hodanja u javnosti. Nitko nije krao, ubijao, bavio se ilegalnim poslovima. Jedino su kršili taj zakon. No, sudeći prema njihovim zatvorskim intervjuima, ne čine se nezadovoljnima i tužnima. Zapravo su sretni. Hodaju u svojim ćelijama po cijeli dan i ne dosadi im. Zvuči pomalo čudno. Pomislili biste da su ludi.
Lukeova sestra Ally Falyer završila je u zatvoru zbog kršenja zakona. Nekoć je bila draga, lijepa djevojka i po zanimanju atletičarka. No, kada je na vlast stupio zakon, a njoj bijaše samo 25 godina, poludjela je.
Nije htjela ići na pokretne trake. Smatrala ih je oduzimanjem ljudske slobode. Nakon mnogo opomena i kazni koje je dobila, završila je u zatvoru. Luke je bio kod nje prije dva mjeseca, točno dva tjedna nakon što je završila u zatvoru. Razgovarali su vrlo kratko, no dovoljno da bi Luke mogao uvidjeti kako se promijenila. Riječi koje je izrekla na kraju razgovora još mu uvijek odzvanjaju glavom: „Ja sam biće koje ima dvije noge, ruke i jednu glavu koja savršeno radi. Ja se ne želim ponašati kao neka stvar koja se ne kreće i ne misli svojom glavom.“
Luke je ušao u veliku sobu koja je bila puna ljudi koji su iščekivali sastanak.
- A, Luke, ovdje si. Čekali smo te. - rekao je NASA-in ravnatelj koji je sjedio na čelu stola. Dok je Luke bio na pokretnoj traci koja se kretala prema stolu, oblio ga je znoj. Nije dovršio svoj projekt, a cijela je Zemlja ovisila o njemu. Luke je sjeo na praznu stolicu koja se nalazila između kineskog električnog inženjera Xie Yung Yoa i njemačkog ekologa Paul Schneidera. Dugo su raspravljali o raznim temama i napuštanju planeta Zemlje.
- Naš inženjer Luke Falyer glavni je u proizvodnji raketa. Luke, molim, te pokaži nam svoj projekt. - zamoli ga šef. Luke ustane s mjesta, stane na pokretnu traku koja ga je dovela do jednog velikog računala u koje je on stavio svoju prijenosnu memoriju. Uhvatila ga je nervoza. Hologram rakete stvorio se iznad stola. Luke je stao objašnjavati osnovne pojmove.
- No, još uvijek nisam našao gorivo koje će koristiti. - završi Luke dok su mehanički glasovi prevodili na različite svjetske jezike sve o čemu je bio govorio.
- Imam ja jedan prijedlog! - rekao je ekolog Paul. - Bit će možda problem, no možemo sakupiti sunčevu svjetlost te je pretvoriti u mehaničku. - reče Paul.
- Pa, Schneideru, znate li Vi zašto smo mi ovdje? Ovdje smo da napustimo planet Zemlju jer će se Sunce uskoro ugasiti. - reče strogo grčki astromer Michail Drakos. Svi su ušutjeli.
- Možda možemo probati s naftom? - upita turski naftaš Ahsein Yildirim.
- Svjetske razine nafte jako su niske. Za rakete ne bi bilo dovoljno. - odgovori mu hrvatska ambasadorica gospodarstva Jelena Horvat.
- Možemo probati s električnom energijom. – predloži poznata angolska fizičarka Ayesha Teixeira.
- To bi moglo pomoći. – složi se s njom brazilski kemičar Gilberto Santos.
- Žao mi je što vas prekidam, ali morate ovo vidjeti. - rekla je tajnica ravnatelja NASA-e dok je gledala kroz prozor, a na licu joj se odvijao horor.
***
Hrvatska, 5022. godina.
Marta je prvašić. Upravo je dolazila iz škole. Ugledavši svoju majku koja ju je čekala pred vanjskim vratima s velikim osmijehom na licu, potrči prema njoj.
- Mama! Mama! - majka se sagne na njezinu visinu, raširi ruke te ju čvrsto zagrli.
- Zdravo, mila. Kakav je bio prvi dan škole? - upita je dok joj je počela skidati torbu s leđa.
Baš u onom trenutku kada se spremala govoriti o svome razredu, nešto na nebu natjeralo ju je da upita: - Mama, što se to događa gore? - Marta je uperila svoj prstić prema gore.
Majka je začuđeno pogleda trenutak prije negoli digne pogled prema nebu. Strah je preuzeo njeno tijelo dok se uspravljala iz čučnja na noge čija su koljena drhtala:
- Događa se…
- Što se događa? - Marta ju je vukla za rukav desne ruke, uplašena čudnom reakcijom. Žena istrči na ulicu, stala je nasred ceste i stala vikati:
- Sunce umire! Sunce umire!
Svi su ljudi u susjedstvu izašli na ulicu te stali gledati nebo na kojem je nekoć velika svijetla točka, koja je osvjetljavala Zemlju, postajala sve crnja i crnja dok napokon nije iščeznula.
Zauvijek.
***
Amerika, 5022. godina.
Upravo sada napuštaju svoj dom koji im je služio dugih godina. Iscrpili su sve iz njega. Vodu, naftu, drveće, minerale… Sve kako bi sebi olakšali život. Sada će otići u svemir i, možda, nastaniti novi planet.
Mnogo je ljudi plakalo dok su se rakete uzdizale prema svemiru. Kada su ušli u svemir, mogli su vidjeti mjesto gdje je nekoć bila užarena kugla. Sada joj nije bilo ni traga. Mogli su vidjeti crne krhotine koje plutaju na mjestu gdje je nekoć bila najveća i najsjajnija zvijezda na Mliječnom putu - SUNCE.
Sunce je otišlo na počinak, a s njime i ljudi koji su s njim i od njega živjeli.
2. nagrada: Ruža Drmić, 3. razred, Gimnazija Antuna Gustava Matoša Đakovo, mentor Nikolina Mandić Matijević
Ona ili?
Ona zbog koje je sve cvjetalo i raslo, sada umorna razmišlja.
Naporan je dan imala. Kamo god išla, sve je nježno pomilovati znala. Od obojenih listova do procvjetalih pupova - sve je to ona radila.
Jutrima miješa nježne boje i njima budi svakog koga buditi treba. Donosi toplinu koja vas grije, a kada se mrak spusti, uzme ju nazad, ali vas svako jutro opet toplina dočeka.
Kada mrak padne i hladnoća se spusti, sve je i dalje živo, ali se odmara.
Ona ne, Ona i dalje radi.
Dok Ona radi, nitko ju ne prati. Nitko joj ne zahvaljuje.
Da njezino cvijeće prestane cvjetati, ne biste ni primijetili, ionako ga je tako malo ostalo.
Divno osjenčane listove ne stignete ni vidjeti jer ih vjetar s tankih, suhih grana odmah otpuše. Hladno im je, a Ona tu pomoći ne može.
Njezina jutra i večeri ništa vam ne znače kada imate što poželite na dodir prekidača.
Ipak, Ona i dalje radi.
Ali, što ako prestane?
Ona misli kako nije potrebna… Da ode, ne biste marili.
Ali, ode li Ona, vas nema.
Ali, ode li Ona, nas nema.
Zametnuli smo ju jer je uvijek tu.
Jer, nikome ne treba tlo dok leti i nikome ne treba zrak dok ne diše.
Ili?
2. nagrada: Paula Šalić, 4. razred, Zdravstvena i veterinarska škola dr. Andrija Štampar Vinkovci, mentor Gordana Medić
Ona zbog koje je sve cvjetalo i raslo, sada umorna razmišlja.
Naporan je dan imala. Kamo god išla, sve je nježno pomilovati znala. Od obojenih listova do procvjetalih pupova - sve je to ona radila.
Jutrima miješa nježne boje i njima budi svakog koga buditi treba. Donosi toplinu koja vas grije, a kada se mrak spusti, uzme ju nazad, ali vas svako jutro opet toplina dočeka.
Kada mrak padne i hladnoća se spusti, sve je i dalje živo, ali se odmara.
Ona ne, Ona i dalje radi.
Dok Ona radi, nitko ju ne prati. Nitko joj ne zahvaljuje.
Da njezino cvijeće prestane cvjetati, ne biste ni primijetili, ionako ga je tako malo ostalo.
Divno osjenčane listove ne stignete ni vidjeti jer ih vjetar s tankih, suhih grana odmah otpuše. Hladno im je, a Ona tu pomoći ne može.
Njezina jutra i večeri ništa vam ne znače kada imate što poželite na dodir prekidača.
Ipak, Ona i dalje radi.
Ali, što ako prestane?
Ona misli kako nije potrebna… Da ode, ne biste marili.
Ali, ode li Ona, vas nema.
Ali, ode li Ona, nas nema.
Zametnuli smo ju jer je uvijek tu.
Jer, nikome ne treba tlo dok leti i nikome ne treba zrak dok ne diše.
Ili?
2. nagrada: Paula Šalić, 4. razred, Zdravstvena i veterinarska škola dr. Andrija Štampar Vinkovci, mentor Gordana Medić
Dažd
Možda misliš da je to samo dosadna kiša,
ali nije.
Griješiš.
Nečujno glasna, nevidljivo bistra.
I iako je
i velika i glasna,
teče nečujno.
Ide gdje želi,
probija pute,
gazi, nosi.
A kada joj gibanje na zemlji
postane dosadno,
propne se
u visine.
I stoji,
i nadgleda,
i kad ne može više stajati – padne.
I opet se nakon nekog vremena izdigne.
Do onih visina
koje su nama
nedohvatljive.
Do čijih granica sanjamo.
Kako se samo ne umori
od stalnog žubora,
od dugog toka,
od puta koji prevaljuje
iz dana u dan,
iz mjeseca u mjesec,
iz godine u godinu?
Kako može biti
ondje gdje zaželimo,
ondje gdje pomislimo?
Uvijek je tu.
Miljama ispred svih.
Slamka spasa, kap života.
Nakon prve kiše ćutiš poseban miris.
Možda misliš da je to samo dosadni dažd
Koji će padati unedogled.
Koji ti je pokvario dan.
Griješiš.
Razumije samo onaj
koji u goloj vodi
vodu vari, vodu hladi.
3. nagrada: Mia Milković, 4. razred, II gimnazija Split, mentor Magdalena Mrčela
Možda misliš da je to samo dosadna kiša,
ali nije.
Griješiš.
Nečujno glasna, nevidljivo bistra.
I iako je
i velika i glasna,
teče nečujno.
Ide gdje želi,
probija pute,
gazi, nosi.
A kada joj gibanje na zemlji
postane dosadno,
propne se
u visine.
I stoji,
i nadgleda,
i kad ne može više stajati – padne.
I opet se nakon nekog vremena izdigne.
Do onih visina
koje su nama
nedohvatljive.
Do čijih granica sanjamo.
Kako se samo ne umori
od stalnog žubora,
od dugog toka,
od puta koji prevaljuje
iz dana u dan,
iz mjeseca u mjesec,
iz godine u godinu?
Kako može biti
ondje gdje zaželimo,
ondje gdje pomislimo?
Uvijek je tu.
Miljama ispred svih.
Slamka spasa, kap života.
Nakon prve kiše ćutiš poseban miris.
Možda misliš da je to samo dosadni dažd
Koji će padati unedogled.
Koji ti je pokvario dan.
Griješiš.
Razumije samo onaj
koji u goloj vodi
vodu vari, vodu hladi.
3. nagrada: Mia Milković, 4. razred, II gimnazija Split, mentor Magdalena Mrčela
ČISTA VODA
ULOGE: Platana, Ginko, Zagađena voda, Autor, Čista voda, Breza, Ljudi
Platana: Hej, Ginko pogledaj vodu kako je prljava i zagađena!
Ginko: Da, mislim stvarno samo uništava izgled naše prirode.
Platana: Moramo se nje nekako riješiti.
Zagađena voda: Ej, nemojte tako, znate ja sam vam prije bila čista, bistra i blistava voda!
Platana: Ma jesi, isto kao što se breza nekada koristila za izradu parketa.
Breza (Začuđeno): Što?
Zagađena voda: Ozbiljno ti kažem, ajmo se vratiti natrag u prošlost.
Ginko: A kako to misliš napraviti?
Zagađena voda: Uz pomoć Autora.
Ginko: Koga?
Zagađena voda (zove Autora i krene prema staroj živici): Autore!
Autor (proviri iza živice): Kaj pak očeš?
Zagađena voda: Molim književnim jezikom, Autore.
Autor: Dogovoreno. Što želiš?
Zagađena voda: Da nas vratiš u vrijeme dok sam ja bila čista i blistava.
Autor: Zašto to želiš, želiš li vidjeti kako si prije izgledala? Imaš li slabo pamćenje?
Zagađena voda: Ne autore, nego da pokažem Platani i Ginku da sam zapravo bila čista i blistava.
Autor: Ali ja im mogu samo potvrditi, ne moramo se sada vraćati u prošlost.
Zagađena voda: Neće ti vjerovati.
Autor: A dobro, u pravu si.
Platana: Ajde, što sad?
Zagađena voda: Ajmo, Autore.
Autor: Ajde.
Autor odlazi do Ginka i Platane koji su sjedili na livadi.
Ginko: Tko je ovo sada?
Autor: Kako to misliš tko sam… pa znaš me.
Ginko: Autor?
Autor: Tako je i sada ću vas vratiti u vrijeme.
Platana: Da mi je i to vidjeti!
Autor: Sada ćeš ti vidjeti!
Autor je uzeo svoj magični štapić i kao na nekom velikom filmskom ekranu prikazao je vraćanje u doba čiste, bistre i blistave vode.
Ginko: Što je ovo? Zrak je svježiji i čistiji!
Zagađena voda: Vidiš, u ovo vrijeme naša Zemlja je bila čistija i manje zagađenija nego sada!
Platana: A kako je došlo do toga?
Zagađena voda: Zbog ovoga.
Ginko: Čega?
Zagađena voda: Gledaj!
Ginko: U redu, ne moraš vikati.
Ugledaju ljude kako dolaze iz daljine. Ginko pokaže prstom prema ljudima.
Ginko: Zbog njih?
Zagađena voda: Da, zbog njih.
Ginko: Ali, kako?
Zagađena voda: Zato što ne brinu o okolišu i bacaju otpad u okoliš.
Platana: Dobro, ali gdje si ti kao „čista voda“?
Zagađena voda: Dođite da vam pokažem.
Zagađena voda ih je usmjerila da gledaju u pravcu čiste vode te su ju vidjeli u daljini i Platana se šokirala.
Ginko: Kako si bila blistava i čista!
Zagađena voda: Rekla sam vam!
Platana: Nevjerojatno, to si zaista ti!
Počinje im se približavati Čista voda.
Čista voda (u čudu): Tko ste vi?
Zagađena voda: Pozdrav, mi smo…
Platana (Zagađenu vodu usred rečenice prekine Platana te samodopadno kaže): Hej, ja sam Platana - najljepše i najzdravije stablo na svijetu, a ovo je moj brat Ginko!
Ginko: Bok.
Čista voda: A tko je ono tamo?
Zagađena voda: Ja? Ja sam…
Platana: Ona je samo smrdljiva voda, ne obaziri se na nju!
Čista voda (začuđeno): Ali jako je nalik meni.
Zagađena voda: To je zato…
Platana: To je zato što pokušava biti kao ti!
Čista voda: A je li?
Platana: Da. Nego… ti si?
Čista voda (obraćajući se Platani): Drago mi je, ja sam Čista voda, jedna od najbistrijih na ovoj planeti.
Platana: Oho!
Čista voda: Da, nego pitanje kako to da si ti najzdravije stablo, a ova voda je tako zagađena?
Platana: Pa zato…
Zagađena voda: Zato što sam ja ti iz budućnosti, ali je u budućnosti naš okoliš zagađen i Platana nije najzdravije stablo. To je samo laž.
Platana: Ne nije, nego…
Zagađena voda (prekine Platana): Sada ja pričam!
Platana zašuti.
Zagađena voda: Nego, ti ćeš biti jako zagađena voda zato što te ljudi truju i onečišćavaju.
Čista voda: Je li tako?
Zagađena voda: Tako je.
Autor: Da!
Zagađena voda: Autore, budi tiho!
Autor: U redu.
Čista voda: Kako da spriječim zagađenje okoliša?
Zagađena voda: Odlično što si to pitala. Vidiš moraš poticati ljude da razvrstavaju otpad i da ne bacaju otpad u okoliš.
Čista voda: Kako da to napravim?
Zagađena voda: Potiči ih da naprave kante za razvrstavanje otpada za staklo, metal, baterije, papir, biorazgradivi otpad i miješani otpad.
Čista voda: Vidim. Potrudit ću se i učiniti sve što je u mojoj moći.
Zagađena voda: Hvala ti.
Čista voda: Nema na čemu.
Autor: Kako dobro, AJDE vraćajmo se!
Zagađena voda: Moram ići. Drago mi je što sam te upoznala!
Čista voda: Ne, ne, meni je čast.
Autor: Ajde, dosta „lepršanja“, krenimo!
Zagađena voda (obraća se Čistoj vodi): Vidimo se. Nadam se da ćeš uspjeti u zaštiti okoliša.
Čista voda: Potrudit ću se.
Autor ponovo zamahne svojim čarobnim štapićem i vrati ih sve u sadašnjost.
Platana (obraćajući se Zagađenoj vodi): Sada sam se doista uvjerila da si jednom bila čista i blistava voda.
Autor (svima): Idemo sada zajedno osigurati čišći okoliš i zdraviju budućnost!
pohvala žirija: Josip Tvorić, 2. razred, Centar za odgoj i obrazovanje pri Odgojnom domu Ivanec, mentor Jelena Mežnarić
ULOGE: Platana, Ginko, Zagađena voda, Autor, Čista voda, Breza, Ljudi
Platana: Hej, Ginko pogledaj vodu kako je prljava i zagađena!
Ginko: Da, mislim stvarno samo uništava izgled naše prirode.
Platana: Moramo se nje nekako riješiti.
Zagađena voda: Ej, nemojte tako, znate ja sam vam prije bila čista, bistra i blistava voda!
Platana: Ma jesi, isto kao što se breza nekada koristila za izradu parketa.
Breza (Začuđeno): Što?
Zagađena voda: Ozbiljno ti kažem, ajmo se vratiti natrag u prošlost.
Ginko: A kako to misliš napraviti?
Zagađena voda: Uz pomoć Autora.
Ginko: Koga?
Zagađena voda (zove Autora i krene prema staroj živici): Autore!
Autor (proviri iza živice): Kaj pak očeš?
Zagađena voda: Molim književnim jezikom, Autore.
Autor: Dogovoreno. Što želiš?
Zagađena voda: Da nas vratiš u vrijeme dok sam ja bila čista i blistava.
Autor: Zašto to želiš, želiš li vidjeti kako si prije izgledala? Imaš li slabo pamćenje?
Zagađena voda: Ne autore, nego da pokažem Platani i Ginku da sam zapravo bila čista i blistava.
Autor: Ali ja im mogu samo potvrditi, ne moramo se sada vraćati u prošlost.
Zagađena voda: Neće ti vjerovati.
Autor: A dobro, u pravu si.
Platana: Ajde, što sad?
Zagađena voda: Ajmo, Autore.
Autor: Ajde.
Autor odlazi do Ginka i Platane koji su sjedili na livadi.
Ginko: Tko je ovo sada?
Autor: Kako to misliš tko sam… pa znaš me.
Ginko: Autor?
Autor: Tako je i sada ću vas vratiti u vrijeme.
Platana: Da mi je i to vidjeti!
Autor: Sada ćeš ti vidjeti!
Autor je uzeo svoj magični štapić i kao na nekom velikom filmskom ekranu prikazao je vraćanje u doba čiste, bistre i blistave vode.
Ginko: Što je ovo? Zrak je svježiji i čistiji!
Zagađena voda: Vidiš, u ovo vrijeme naša Zemlja je bila čistija i manje zagađenija nego sada!
Platana: A kako je došlo do toga?
Zagađena voda: Zbog ovoga.
Ginko: Čega?
Zagađena voda: Gledaj!
Ginko: U redu, ne moraš vikati.
Ugledaju ljude kako dolaze iz daljine. Ginko pokaže prstom prema ljudima.
Ginko: Zbog njih?
Zagađena voda: Da, zbog njih.
Ginko: Ali, kako?
Zagađena voda: Zato što ne brinu o okolišu i bacaju otpad u okoliš.
Platana: Dobro, ali gdje si ti kao „čista voda“?
Zagađena voda: Dođite da vam pokažem.
Zagađena voda ih je usmjerila da gledaju u pravcu čiste vode te su ju vidjeli u daljini i Platana se šokirala.
Ginko: Kako si bila blistava i čista!
Zagađena voda: Rekla sam vam!
Platana: Nevjerojatno, to si zaista ti!
Počinje im se približavati Čista voda.
Čista voda (u čudu): Tko ste vi?
Zagađena voda: Pozdrav, mi smo…
Platana (Zagađenu vodu usred rečenice prekine Platana te samodopadno kaže): Hej, ja sam Platana - najljepše i najzdravije stablo na svijetu, a ovo je moj brat Ginko!
Ginko: Bok.
Čista voda: A tko je ono tamo?
Zagađena voda: Ja? Ja sam…
Platana: Ona je samo smrdljiva voda, ne obaziri se na nju!
Čista voda (začuđeno): Ali jako je nalik meni.
Zagađena voda: To je zato…
Platana: To je zato što pokušava biti kao ti!
Čista voda: A je li?
Platana: Da. Nego… ti si?
Čista voda (obraćajući se Platani): Drago mi je, ja sam Čista voda, jedna od najbistrijih na ovoj planeti.
Platana: Oho!
Čista voda: Da, nego pitanje kako to da si ti najzdravije stablo, a ova voda je tako zagađena?
Platana: Pa zato…
Zagađena voda: Zato što sam ja ti iz budućnosti, ali je u budućnosti naš okoliš zagađen i Platana nije najzdravije stablo. To je samo laž.
Platana: Ne nije, nego…
Zagađena voda (prekine Platana): Sada ja pričam!
Platana zašuti.
Zagađena voda: Nego, ti ćeš biti jako zagađena voda zato što te ljudi truju i onečišćavaju.
Čista voda: Je li tako?
Zagađena voda: Tako je.
Autor: Da!
Zagađena voda: Autore, budi tiho!
Autor: U redu.
Čista voda: Kako da spriječim zagađenje okoliša?
Zagađena voda: Odlično što si to pitala. Vidiš moraš poticati ljude da razvrstavaju otpad i da ne bacaju otpad u okoliš.
Čista voda: Kako da to napravim?
Zagađena voda: Potiči ih da naprave kante za razvrstavanje otpada za staklo, metal, baterije, papir, biorazgradivi otpad i miješani otpad.
Čista voda: Vidim. Potrudit ću se i učiniti sve što je u mojoj moći.
Zagađena voda: Hvala ti.
Čista voda: Nema na čemu.
Autor: Kako dobro, AJDE vraćajmo se!
Zagađena voda: Moram ići. Drago mi je što sam te upoznala!
Čista voda: Ne, ne, meni je čast.
Autor: Ajde, dosta „lepršanja“, krenimo!
Zagađena voda (obraća se Čistoj vodi): Vidimo se. Nadam se da ćeš uspjeti u zaštiti okoliša.
Čista voda: Potrudit ću se.
Autor ponovo zamahne svojim čarobnim štapićem i vrati ih sve u sadašnjost.
Platana (obraćajući se Zagađenoj vodi): Sada sam se doista uvjerila da si jednom bila čista i blistava voda.
Autor (svima): Idemo sada zajedno osigurati čišći okoliš i zdraviju budućnost!
pohvala žirija: Josip Tvorić, 2. razred, Centar za odgoj i obrazovanje pri Odgojnom domu Ivanec, mentor Jelena Mežnarić
Najbolji radovi na razini škole
Kako ti pomoći…
Kako ti pomoći da se boriš sa našom sebičnošću
I drskošću
Što ti trebam reći, kako opravdati naše ponašanje
Nema tih riječi…nema.
Trebamo ti pomoći, moramo…
Jer ti nama daješ život, daješ nam dah
Ti si naša pluća
Nitko te ne čuva, ali ja ću te čuvati
Pričat ću svima kako si mi bitna
I vrijedna
Koliko te volim i cijenim
To oni ne znaju, ali ja ću im pričati
Ja ću širiti tvoja prostranstva i tvoju ljepotu
Da ti se mogu diviti kao što ti se ja divim
I oni će te onda počet čuvat
I voljeti
Bitno je voljeti
Jer jedino ono što uistinu volimo
Znamo čuvati
1. mjesto: Ivona Naletilić, 3. razred, Srednja škola Delnice, mentor Koraljka Renier Valinčić
Kako pokrenuti pozitivne promjene u društvu
Društvo je složen sustav u kojem živimo i koji se neprestano mijenja. Kako bismo doprinijeli pozitivnim promjenama u društvu, potrebno je razumjeti kako funkcionira i koji su izazovi s kojima se suočavamo.
Prva stvar koju trebamo učiniti jest identificirati probleme i izazove koji postoje u društvu. To može biti bilo što, od nejednakosti u društvu do problema u obrazovnom sustavu ili nedostatka pristupa zdravstvenoj zaštiti. Kada se identificira problem, potrebno je razumjeti njegove uzroke i posljedice kako bi se moglo utjecati na njegovu rješivost. Nakon što smo identificirali probleme, potrebno je početi djelovati. Djelovanje se može manifestirati na različite načine, od sudjelovanja u kampanjama i prosvjedima do stvaranja vlastitih inicijativa i organizacija. Kada se odlučimo djelovati, važno je imati jasan cilj i strategiju kako bismo usmjerili svoje napore prema pozitivnim promjenama. Jedan od ključnih načina za pokretanje pozitivnih promjena u društvu je kroz dijalog i suradnju s drugima. Važno je slušati mišljenja i perspektive drugih jer nam to omogućava da bolje razumijemo probleme i potrebe naše zajednice. Suradnja s drugim organizacijama i pojedincima također može biti vrlo korisna jer se može zajednički raditi na rješavanju problema. Jedan od ključnih izazova u pokretanju pozitivnih promjena u društvu jest i borba protiv otpora i predrasuda koje mogu postojati. Važno je biti ustrajan i uporan u svojim naporima i nastaviti raditi na ostvarenju ciljeva i poboljšanju društva, čak i ako se suočavamo s otporom i predrasudama.
Konačno, važno je biti svjestan da se pozitivne promjene u društvu ne događaju preko noći i da zahtijevaju dugotrajni i kontinuirani rad. Uspjeh se može postići samo ako se posvećujemo cilju i ne odustajemo, bez obzira na prepreke koje se mogu pojaviti.
2. mjesto: Sanjin Janeš, 3. razred, Srednja škola Delnice, mentor Iva Kezele
Zagađivanje okoliša
U današnjem svijetu zagađivanje okoliša je postao sve veći problem. Suočavamo se s time kako se prirodni resursi našeg planeta uništavaju zbog neodgovornog ponašanja ljudi. Zagađenje okoliša, odnosno unošenje štetnih tvari u prirodno okruženje bilo da je to zrak, voda ili tlo uništava sva dobra našeg planeta. One mogu biti različitih vrsta od kemikalija i otpada pa sve do drugih oblika zagađenja. Najčešći uzroci zagađivanja okoliša su industrija, promet, poljoprivreda i energetika. Ove aktivnosti proizvode velike količine otpada, stakleničkih plinova, zagađuju vodu i tlo te doprinose klimatskim promjenama.
Zagađenje utječe na sve dijelove našega života. Posljedice zagađivanja okoliša su mnogobrojne i ozbiljne. Zagađen zrak može uzrokovati probleme s dišnim sustavom kao i voda i njeni loši utjecaji na zdravlje. Zagađena tla mogu uzrokovati ponajprije probleme za biljne i životinjske vrste. Klimatske promjene imaju globalne posljedice poput porasta razine mora, utjecaja na kiše i povećanja temperature na Zemlji. Međutim, postoje načini da se smanji i spriječi zagađivanje okoliša. Potrebno je smanjiti uporabu fosilnih goriva kao što su nafta, plin i ugljen. Umjesto toga trebamo se koristiti obnovljivim izvorima energije poput sunca, vjetra i vode. Trebamo više misliti na otpad i smanjiti njegovu količinu koju proizvodimo. To se može postići recikliranjem i ponovnom uporabom proizvoda te korištenjem eko proizvoda koji nisu štetni za okoliš; pravi primjer su plastične boce kojima je, ako se nađu u prirodi, potrebno i do nekoliko tisuća godina da bi se razgradile. Naravno, potrebno je smanjiti i upotrebu kemikalija u poljoprivredi. Kako bismo riješili probleme zagađenja okoliša, važno je poduzeti konkretne korake u njegovu smanjenju. Kako bi se smanjio utjecaj zagađivača uključujući recikliranje, smanjenje štetnih plinova i proizvodnje održivih proizvoda, potrebna je ponajprije sama svijest ljudi ka tome.
Naposljetku trebamo biti svjesni vlastite potrošnje i početi brinuti za okoliš u kojem živimo jer jedan maleni čovjek možda ne može učiniti puno, ali na razini države ili svijeta promjene bi bile vidljive i sam okoliš i održivi razvoj više ne bi toliko trpio.
3. mjesto: Lucija Kovačić, 3. razred, Srednja škola Delnice, mentor Iva Kezele
Kako ti pomoći da se boriš sa našom sebičnošću
I drskošću
Što ti trebam reći, kako opravdati naše ponašanje
Nema tih riječi…nema.
Trebamo ti pomoći, moramo…
Jer ti nama daješ život, daješ nam dah
Ti si naša pluća
Nitko te ne čuva, ali ja ću te čuvati
Pričat ću svima kako si mi bitna
I vrijedna
Koliko te volim i cijenim
To oni ne znaju, ali ja ću im pričati
Ja ću širiti tvoja prostranstva i tvoju ljepotu
Da ti se mogu diviti kao što ti se ja divim
I oni će te onda počet čuvat
I voljeti
Bitno je voljeti
Jer jedino ono što uistinu volimo
Znamo čuvati
1. mjesto: Ivona Naletilić, 3. razred, Srednja škola Delnice, mentor Koraljka Renier Valinčić
Kako pokrenuti pozitivne promjene u društvu
Društvo je složen sustav u kojem živimo i koji se neprestano mijenja. Kako bismo doprinijeli pozitivnim promjenama u društvu, potrebno je razumjeti kako funkcionira i koji su izazovi s kojima se suočavamo.
Prva stvar koju trebamo učiniti jest identificirati probleme i izazove koji postoje u društvu. To može biti bilo što, od nejednakosti u društvu do problema u obrazovnom sustavu ili nedostatka pristupa zdravstvenoj zaštiti. Kada se identificira problem, potrebno je razumjeti njegove uzroke i posljedice kako bi se moglo utjecati na njegovu rješivost. Nakon što smo identificirali probleme, potrebno je početi djelovati. Djelovanje se može manifestirati na različite načine, od sudjelovanja u kampanjama i prosvjedima do stvaranja vlastitih inicijativa i organizacija. Kada se odlučimo djelovati, važno je imati jasan cilj i strategiju kako bismo usmjerili svoje napore prema pozitivnim promjenama. Jedan od ključnih načina za pokretanje pozitivnih promjena u društvu je kroz dijalog i suradnju s drugima. Važno je slušati mišljenja i perspektive drugih jer nam to omogućava da bolje razumijemo probleme i potrebe naše zajednice. Suradnja s drugim organizacijama i pojedincima također može biti vrlo korisna jer se može zajednički raditi na rješavanju problema. Jedan od ključnih izazova u pokretanju pozitivnih promjena u društvu jest i borba protiv otpora i predrasuda koje mogu postojati. Važno je biti ustrajan i uporan u svojim naporima i nastaviti raditi na ostvarenju ciljeva i poboljšanju društva, čak i ako se suočavamo s otporom i predrasudama.
Konačno, važno je biti svjestan da se pozitivne promjene u društvu ne događaju preko noći i da zahtijevaju dugotrajni i kontinuirani rad. Uspjeh se može postići samo ako se posvećujemo cilju i ne odustajemo, bez obzira na prepreke koje se mogu pojaviti.
2. mjesto: Sanjin Janeš, 3. razred, Srednja škola Delnice, mentor Iva Kezele
Zagađivanje okoliša
U današnjem svijetu zagađivanje okoliša je postao sve veći problem. Suočavamo se s time kako se prirodni resursi našeg planeta uništavaju zbog neodgovornog ponašanja ljudi. Zagađenje okoliša, odnosno unošenje štetnih tvari u prirodno okruženje bilo da je to zrak, voda ili tlo uništava sva dobra našeg planeta. One mogu biti različitih vrsta od kemikalija i otpada pa sve do drugih oblika zagađenja. Najčešći uzroci zagađivanja okoliša su industrija, promet, poljoprivreda i energetika. Ove aktivnosti proizvode velike količine otpada, stakleničkih plinova, zagađuju vodu i tlo te doprinose klimatskim promjenama.
Zagađenje utječe na sve dijelove našega života. Posljedice zagađivanja okoliša su mnogobrojne i ozbiljne. Zagađen zrak može uzrokovati probleme s dišnim sustavom kao i voda i njeni loši utjecaji na zdravlje. Zagađena tla mogu uzrokovati ponajprije probleme za biljne i životinjske vrste. Klimatske promjene imaju globalne posljedice poput porasta razine mora, utjecaja na kiše i povećanja temperature na Zemlji. Međutim, postoje načini da se smanji i spriječi zagađivanje okoliša. Potrebno je smanjiti uporabu fosilnih goriva kao što su nafta, plin i ugljen. Umjesto toga trebamo se koristiti obnovljivim izvorima energije poput sunca, vjetra i vode. Trebamo više misliti na otpad i smanjiti njegovu količinu koju proizvodimo. To se može postići recikliranjem i ponovnom uporabom proizvoda te korištenjem eko proizvoda koji nisu štetni za okoliš; pravi primjer su plastične boce kojima je, ako se nađu u prirodi, potrebno i do nekoliko tisuća godina da bi se razgradile. Naravno, potrebno je smanjiti i upotrebu kemikalija u poljoprivredi. Kako bismo riješili probleme zagađenja okoliša, važno je poduzeti konkretne korake u njegovu smanjenju. Kako bi se smanjio utjecaj zagađivača uključujući recikliranje, smanjenje štetnih plinova i proizvodnje održivih proizvoda, potrebna je ponajprije sama svijest ljudi ka tome.
Naposljetku trebamo biti svjesni vlastite potrošnje i početi brinuti za okoliš u kojem živimo jer jedan maleni čovjek možda ne može učiniti puno, ali na razini države ili svijeta promjene bi bile vidljive i sam okoliš i održivi razvoj više ne bi toliko trpio.
3. mjesto: Lucija Kovačić, 3. razred, Srednja škola Delnice, mentor Iva Kezele